Intelektualno vlasništvo i privredni razvoj
Općepoznato je da svi proizvodi ljudskog uma, intelektualni proizvodi, postižu svoju vrijednost umnožavanjem, upotrebom i prikazivanjem drugim ljudima, pa ih nije moguće zaštititi skrivanjem, zatvaranjem ili nekom drugom fizičkom zaštitom.
Za njihovu zaštitu razvijen je sistem pravne zaštite, sistem intelektualnog vlasništva, kojim se pomoću sredstava i institucija pravnog sistema štiti pravo vlasnika na raspolaganje, upotrebu i stjecanje koristi od zaštićenog nematerijalnog dobra.
Tako sistem intelektualnog vlasništva postaje moćno oruđe za transformaciju rezultata kreativnosti u kapital i ugled, budući da njihovim titularima omogućava zakonsko vlasništvo na intelektualnoj imovini sa isključivim pravom raspolaganja i upotrebe.
Rezultat ostvarenja sintagme „ekonomija zasnovana na znanju" u osnovi je stvaranje mnogovrsnih kreacija i dostignuća zasnovanih na znanju, čiji je krajnji cilj postizanje globalne konkurentnosti proizvoda i usluga, kao osnove i preduvjeta za uravnoteženu robnu razmjenu i povećanje zaposlenosti, odnosno razvoja privrede u cjelini u skladu sa potrebama za djelotvoran odgovor na izazove privrednog okruženja.
Postizanje navedenog cilja u savremenim uvjetima pretpostavlja, između ostalog, obaveznu i redovnu aktivnost kojom se sve ostvarene kreacije i rezultati zasnovani na znanju pravno štite odgovarajućim oblikom intelektualnog vlasništva. Time se sprečava ne samo rasipanje resursa uloženih u stvaranje rezultata intelektualnih aktivnosti nego i isključuje mogućnost da se ti rezultati nekontrolirano i nedopušteno koriste. S druge strane se omogućava da ih kapitaliziraju entiteti i pojedinci koji su ih ostvarili.
Kao rezultat razvoja tokom skoro 125 godina u međunarodnim, ali i nacionalnim okvirima, danas u zemljama sa ekonomijama tradicionalno zasnovanim na vlasničkim i tržišnim principima svjedočimo o djelotvornom djelovanju uspostavljenih i razvijenih sistema intelektualnog vlasništva.
Dug je niz pokazatelja koji svjedoče o djelotvornoj upotrebi nacionalnih sistema intelektualnog vlasništva u funkciji privrednog razvoja u zemljama sa ekonomijama tradicionalno zasnovanim na vlasničkim i tržišnim principima, što je rezultat historijske uvjetovanosti i stvorenih pretpostavki.
Razvoj intelektualnog, a naročito industrijskog, vlasništva u svijetu, kao i stečena pozitivna iskustva u praktičnoj upotrebi njegovih učinaka rezultirali su time da je za privredne sisteme industrijski razvijenih zemalja intelektualno vlasništvo postalo neupitni i nezamjenjivi savremeni resurs i sredstvo u postizanju globalne konkurentnosti i uspjeha u tržišnoj utakmici ne samo na globalnom i regionalnom planu nego i u domaćim okvirima.
Zahvaljujući historijskom razvoju, kao i praktičnim iskustvima, u tim zemljama, koje bh. privredi, zapravo, predstavljaju konkurentsko privredno okruženje kako u okviru EU, tako i u globalnim okvirima, na svim nivoima nacionalne vertikale, od najviših instanci izvršne, pa i zakonodavne vlasti preko upravljačkih struktura u naučnom, istraživačkom, razvojnom, visokoobrazovnom, te ukupnom privrednom sektoru, pa sve do pojedinaca koji participiraju kao izvršioci u tim sektorima, ne samo da postoji stručna informiranost nego je formirana, i nepogrešivo djeluje, neupitna svijest da ne postoje nikakve dileme u pogledu potrebe da se intelektualno vlasništvo upotrijebi u funkciji razvoja.
Kao krajnji rezultat tog historijskog razvoja u tim zemljama, koje, uostalom, tradicionalno pripadaju čelnoj grupi industrijski razvijenih zemalja u svijetu, postignuta je odgovarajuća sinteza istraživačko-razvojnog (I&R) sektora, te ukupnih inovacijskih procesa sa sistemom intelektualnog vlasništva, uz istovremeno inkorporiranje intelektualnog vlasništva u sve društvene segmente i aktivnosti relevantne za postizanje globalne konkurentnosti tehničkih rješenja i proizvoda zasnovanih na rezultatima vlastitih naučnih i istraživačko-razvojnih, te s njima povezanih procesa.
Aktuelno stanje u Bosni i Hercegovini u pogledu upotrebe intelektualnog vlasništva u funkciji privrednog razvoja dobra je osnova za približavanje praksi koja je zastupljena u zemljama konkurentskog privrednog okruženja kako u EU, tako i u globalnim okvirima. Pri tome se radi o zemljama čije su ekonomije historijski zasnovane na vlasničkim i tržišnim principima i koje već imaju uspostavljeno djelotvorno djelovanje sistema upotrebe intelektualnog vlasništva u funkciji razvoja.