Najčešća pitanja o autorskom i srodnim pravima

ŠTO JE AUTORSKO DJELO?

Autorsko djelo je generalno individualna tvorevina iz područja književnosti, muzike, filma, računarskog softvera, arhitekture, znanosti i umjetnosti bez obzira na vrstu, način i oblik izražavanja.

TKO SVE MOŽE BITI AUTOR?

Autor je fizička osoba koja je stvorila djelo bez obzira na to radi li se o malom djetetu u vrtiću koje crta sunce, kuću i roditelje, inženjeru arhitekture koji projektira novu zgradu kazališta ili samoukom slikaru koji radi na svom slikarskom djelu. Autor djela ne mora uvijek biti jedna osoba, to može biti i više osoba koje zajednički stvaraju autorsko djelo.

Pravna osoba (gospodarsko društvo, ustanova, udruga itd.) ne može biti autor. Pravna osoba može biti samo izvedeni nositelj autorskog prava, to jest kada se na njega prenese pravo na iskorištavanje djela.

ŠTO JE AUTORSKO PRAVO?

Autorsko pravo regulira odnose koji nastaju u svezi sa stvaranjem autorskih djela u područjima poput umjetnosti, književnosti i znanosti. Autorsko pravo ohrabruje stvaranje novih kreativnih izraza, jer autori znaju da na neki način mogu zadržati kontrolu nad svojim djelima.

ZAŠTO JE VAŽNO ŠTITITI AUTORSKO PRAVO?

Efektivna autorskopravna zaštita potiče kreativnost pojedinaca, osigurava autorima ostvarivanje ekonomske egzistencije, te doprinosi bogatom kulturnom stvaralaštvu i promidžbi zemlje. Svi uživamo u čitanju novog književnog djela, gledanju filma ili predstave, slušanju muzike i mnogim drugim vidovima autorskih djela. Stoga se poticanjem kreativnosti stvaratelja društvo obogaćuje doprinosom djela autora u ovim različitim područjima stvaralaštva.

KAKO STJEČEM AUTORSKO PRAVO NA SVOM DJELU?

Autorsko pravo nastaje i pripada autoru na temelju samog čina stvaranja autorskog djela i nije uvjetovano ispunjenjem bilo kakvih formalnosti ili zahtjeva glede njegovoga sadržaja, kvalitete ili svrhe. Dostatno je da individualna ideja izađe iz duhovne, unutarnje, sfere svog stvaratelja i da bude izražena, pa da, sukladno tomu, postane autorsko djelo koje uživa autorskopravnu zaštitu.

Djelo ne mora nužno biti preneseno na materijalnu podlogu. Sukladno tomu, čak i govorno ili muzičko djelo koje nije snimljeno ili zabilježeno notama, ili koreografija koja nije pismeno izražena mogu predstavljati autorsko djelo. Djelo čak ne mora ni biti objavljeno da bi uživalo zaštitu po osnovi autorskog prava. Načelo da se autorsko pravo stječe bez formalnosti vrijedi u većini država svijeta.

U svrhu očuvanja dokaza ili zbog drugih razloga, autor može deponirati izvornike ili primjerke svojih autorskih djela ili predmeta svojih srodnih prava u Institutu za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Deponirano djelo upisuje se u knjigu evidencije autorskih djela koju vodi Institut. Deponiranje nije obveza autora, niti je uvjet za stjecanje autorskopravne zaštite, već samo mogućnost.

KOJA DJELA UŽIVAJU ZAKONSKU ZAŠTITU?

Djela koja uživaju zaštitu, između ostaloga, jesu:

- audiovizualna djela (filmska djela i djela stvorena na način sličan filmskom stvaranju),

- djela arhitekture (skice, planovi, nacrti i izgrađeni objekti),

- djela likovnih umjetnosti (crteži, slike, grafike, kipovi i druga djela iste prirode),

- djela svih grana primijenjenih umjetnosti, grafičkog i industrijskog oblikovanja,

- dramska, dramsko-muzička i lutkarska djela,

- fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom, kartografska djela,

- govorna djela (govori, predavanja, propovijedi i druga djela iste prirode),

- koreografska i pantomimska djela,

- muzička djela s riječima ili bez riječi,

- pisana djela (književni tekstovi, studije, priručnici, članci i ostali napisi, kao i računarski programi),

- prezentacije znanstvene, obrazovne ili tehničke prirode (tehničke skice, grafikoni, formulari itd.),

- prerada autorskog djela u smislu prijevoda, prilagodbe, muzičkog aranžmana i obrade i drugih prerada izvornih autorskih djela,

- zbirke autorskih djela ili druge građe (enciklopedije, zbornici, antologije, baze podataka i slično),

- započeto djelo, nezavršeno djelo, naslov i drugi sastojci djela predstavljaju samostalno autorsko djelo i uživaju zaštitu kao takvi ako su individualne duhovne tvorevine.

ŠTO SE NE MOŽE ZAŠTITITI AUTORSKIM PRAVOM?

Tvorevine koje nisu autorskopravno zaštićene su:

- dnevne vijesti ili razne informacije koje imaju karakter kratke vijesti sadržane u obavijesti za tisak,

- ideje, koncepti, postupci, radne metode, matematičke operacije, načela ili otkrića,

- politički govori i govori održani tijekom sudbenih rasprava,

- narodne književne i umjetničke tvorevine,

- zvanični tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i pravosuđa.

Zbog stimulacije kulturnog stvaralaštva putem slobodne uporabe, protoka i razmjene ideja, potrebe slobodnog informiranja javnosti, ova djela su isključena iz autorskopravne zaštite.

KOJA SVE PRAVA IMA AUTOR?

Autoru na njegovom djelu pripadaju:

- osobnopravne ovlasti (autorska moralna prava),

- imovinskopravne ovlasti (autorska imovinska prava) i

- ostale ovlasti (druga prava autora).

KOLIKO TRAJE AUTORSKO PRAVO?

Autorsko pravo je jedinstveno pravo i traje za života autora, uključujući i razdoblje od 70 godina nakon njegove smrti. Jedinu iznimku čini pravo pokajanja, koje traje samo za života autora.

Kod kolektivnih djela rok od 70 godina počinje teći od dana zakonite objave djela. Ako se radi o djelu anonimnog autora, navedeni rok se računa na isti način.

Istekom rokova trajanja autorskog prava autorsko djelo prestaje biti autorskopravno zaštićeno, što znači da se sa stajališta autorskog prava može slobodno koristiti.

MORA LI MOJE DJELO IMATI POSEBNI UMJETNIČKI KARAKTER DA BI GA AUTORSKO PRAVO ŠTITILO?

Autorsko djelo ne treba imati umjetnički karakter da bi uživalo autorskopravnu zaštitu, budući da je umjetnički karakter jednog stvaralačkog djela veoma subjektivna kategorija. Stvaralačko djelo treba ispunjavati uvjet izvornosti i predstavljati rezultat stvaralačkog rada.

AKO SAM KUPIO KNJIGU, UMJETNIČKU SLIKU ILI MUZIČKI CD, JESAM LI STEKAO I AUTORSKA PRAVA?

Autorsko djelo nije stvar. To je nematerijalno dobro na kojem autor ima autorsko pravo. Knjiga, slika ili CD predstavljaju stvari na kojima njihovi vlasnici imaju pravo vlasništva na materijalnom predmetu, ali ne i vlasništva na zakonskim pravima danim autoru koji zadržava autorska prava na samom djelu.

Kupovinom knjige u knjižari ili slike u umjetničkoj galeriji kupac, u pravilu, stječe samo pravo vlasništva na stvarima (papiru, platnu, okviru...). Drugim riječima, vlasnik slike ne bi, npr., mogao dalje umnožavati djelo likovne umjetnosti, niti ga mijenjati dodavanjem novih elemenata ili prizora. Slična situacija je s vlasnikom knjige, koja mu ne daje pravo da djelo književnosti inkorporirano u njoj, npr., prevodi na neki strani jezik, ili da ga audiovizualno prilagođava bez dozvole autora.

GDJE SE MOŽE DEPONIRATI AUTORSKO DJELO?

Autorsko djelo može se deponirati u Institutu za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Više informacija u Obrasci-autorsko pravo i srodna prava.

ZAKONODAVSTVO

Zakon o autorskom i srodnim pravima, Službeni glasnik BiH, br. 63/10,

Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava, Službeni glasnik BiH, br. 63/10,

Pravilnik o medijaciji radi zaključenja kolektivnog ugovora o kabelskoj retransmisiji radiodifuzno emitiranih djela, Službeni glasnik BiH, br. 11/11,

Pravilnik o načinu i formi deponiranja autorskih djela i predmeta srodnih prava i njihovom upisivanju u knjigu evidencije, Službeni glasnik BiH, br. 28/11,

Pravilnik o načinu i formi ispunjavanja uvjeta za davanje dozvole pravnim osobama za obavljanje poslova kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava, Službeni glasnik BiH, br. 44/11.

VIŠE O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA U BOSNI I HERCEGOVINI:

I. UVOD

U prvoj polovici 2010. godine Parlamentarna skupština BiH usvojila je dva zakona kojima se uređuje područje autorskoga i srodnih prava. Prvi, Zakon o autorskome i srodnim pravima uređuje područje autorskoga prava, srodnih prava, ostvarivanje i zaštitu tih prava i odnose koji sadrže međunarodne elemente. Drugi, Zakon o kolektivnome ostvarivanju autorskoga i srodnih prava uređuje samo jedan od načina ostvarivanja ovih prava putem kolektivnih organizacija.

Brojni su razlozi za donošenje novih propisa u ovome području. Zakonom iz 2002. godine izvršena je djelomična harmonizacija sa Sporazumom o trgovinskopravnim aspektima prava intelektualnoga vlasništva (Sporazumom TRIPS) Svjetske trgovinske organizacije (STO), ali ne i sa direktivama Europske unije (Acquis communautaire). Potpisivanjem Ugovora o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) sa Europskom unijom (EU) 16. 6. 2008. godine i nastojanjem BiH da započne sve procese na putu prema ostvarivanju uvjeta za punopravno članstvo u EU prihvaćanje Acquisa postala je obveza. Također, jedno od područja na koje se danas obraća najveća pozornost u razvijenim zapadnim državama Europe i svijeta jeste upravo područje intelektualnoga vlasništva, koje obuhvaća i autorsko i srodna prava. To je vidljivo po broju direktiva EU koje su se počele donositi još od 1991. godine, kao i u međunarodnim ugovorima u okviru STO i Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo . Razinu zaštite koju ti akti danas pružaju nositeljima prava intelektualnoga vlasništva bilo je potrebito na odgovarajući način ugraditi u zakonodavstvo BiH, kako bi se time ispunile sve preuzete obveze glede toga i omogućilo da država nesmetano krene dalje na putu svoga razvoja. Moderniziranje pravnoga sustava bilo je potrebito i zbog toga što je razvoj novih tehnologija i oblika uporabe autorskih djela u posljednjem desetljeću dobro poljuljao odnose između nositelja prava i korisnika predmeta zaštite, te istodobno omogućio i nove načine masovne nezakonite uporabe autorskih djela i predmeta srodnih prava putem digitalne tehnologije i Interneta. Usporednopravno, razvoj autorskoga i srodnih prava krenuo je u dva pravca, u određivanje novih prava pojedinih nositelja prava i u pojačanje mjera zaštite koje su nositeljima prava na raspolaganju, tako da ih mogu efikasno i pravodobno štititi.

Oba zakona, Zakon o autorskome i srodnim pravima i Zakon o kolektivnome ostvarivanju autorskoga i srodnih prava, objavljena su u „Službenome glasniku BiH" broj 63/10 i stupila su na snagu 11. 8. 2010. godine. Stupanjem na snagu navedenih zakona prestao je važiti Zakon o autorskome pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH" br. 7/02 i 76/06). Ovaj rad predstavlja sažetak zakonskoga uređenja autorskoga i srodnih prava bez analiziranja određenih instituta i rješenja sa pravnoteorijskoga aspekta.

Namjera priređivača je da se zakoni iz autorskoga i srodnih prava učine dostupnim zainteresiranoj javnosti s ciljem informiranja o mogućnostima koje im pružaju. Za potrebe ovoga rada korišteni su Zakon o autorskome i srodnim pravima i Zakon o kolektivnome ostvarivanju autorskoga i srodnih prava i dokumenti sa javne rasprave o prijedlozima zakonâ, koja je održana 3. 3. 2010. godine u Parlamentarnoj skupštini BiH.

1. Ratificirane međunarodne konvencije i ugovori u području autorskoga i srodnih prava

 o Konvencija o osnutku Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) (1.3.1992)

 o Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela (1.3.1992)

 o Konvencija u svezi sa distribucijom programa putem signala koji se prenosi satelitom (1.3.1992)

 o Univerzalna konvencija o autorskome pravu (1.3.1992)

 o Konvencija o zaštiti proizvođača fonograma od neovlaštenoga umnožavanja njihovih fonograma (25.5.2009)

 o Konvencija o zaštiti umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju (25.5.2009)

 o Ugovor WIPO-a o autorskome pravu (WCT) (25.11.2009)

 o Ugovor WIPO-a o izvedbama i fonogramima (WPPT) (25.11.2009)

 II. ZAKON O AUTORSKOME I SRODNIM PRAVIMA

 („Službeni glasnik BiH" broj 63/10)

 Glavni cilj novoga Zakona o autorskome i srodnim pravima bilo je postizanje potpune usklađenosti toga propisa BiH sa pravnim poretkom EU i, istodobno, sa važećim međunarodnim konvencijama i ugovorima koje je ratificirala BiH [Bernska konvencija o zaštiti književnih i umjetničkih djela, Međunarodna konvencija za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju (Rimska konvencija), Konvencija o zaštiti proizvođača fonograma od neovlaštenoga umnožavanja njihovih fonograma (Fonogramska konvencija), Konvencija o distribuciji signala putem satelita (Satelitska konvencija), Ugovor WIPO-a o autorskome pravu (WCT ), Ugovor WIPO-a o izvedbama i fonogramima (WPPT ), te, također, sa Sporazumom STO - TRIPS].

 Zakon je usklađen i sa sljedećim direktivama EU:

 o Direktiva o pravnoj zaštiti računarskih programa, Direktiva Vijeća 91/250/EEC od 14. svibnja 1991.

 o Direktiva o pravu davanja u najam i na poslugu i o određenim pravima umnožavanja u području intelektualnoga vlasništva, 92/100/EEC od 19. studenoga 1992, i kodificirana verzija 2006/115/EC od 12. prosinca 2006.

 o Direktiva o koordinaciji određenih pravila autorskoga i srodnih prava koja se primjenjuju na satelitsko emitiranje i kablovsko reemitiranje, 93/83/EEC od 27. rujna 1993.

 o Direktiva o harmonizaciji rokova trajanja autorskoga i srodnih prava, 93/98/EEC od 29. listopada 1992, i kodificirana verzija 2006/116/EC od 12. prosinca 2006.

 o Direktiva o pravnoj zaštiti baza podataka, Direktiva 96/9/EC od 11. ožujka 1996.

 o Direktiva o harmonizaciji određenih aspekata autorskoga i srodnih prava u informatičkome društvu, 2001/29/EC od 22. svibnja 2001.

 o Direktiva o pravu preprodaje u korist autora izvornoga primjerka djela, 2001/84/EC od 27. rujna 2001.

 o Direktiva o provedbi prava intelektualnoga vlasništva, 2004/48/EC od 29. travnja 2004.

 o Direktiva o roku trajanja autorskoga i određenih srodnih prava, 2006/116/EC od 12. prosinca 2006.

 2. Što je uređeno Zakonom?

 Zakon o autorskome i srodnim pravima uređuje pravo autora na njihovim djelima s područja književnosti, znanosti i umjetnosti (autorsko pravo), prava izvođača, proizvođača fonograma, filmskih producenata, organizacija za radiodifuziju, nakladnika i proizvođača baza podataka na njihovim izvedbama, fonogramima, videogramima, emisijama i bazama podataka (srodna prava), individualno ostvarivanje autorskoga prava i srodnih prava, zaštitu autorskoga prava i srodnih prava i područje primjene.

 U općim odredbama uređuju se i neke od najbitnijih zakonskih definicija koje se primjenjuju na cijeli zakon, kao što su „objava", „izdavanje", „javnost" na način kako je to uređeno u modernome komparativnom zakonodavstvu. Tako, „objava" znači da je autorsko djelo ili predmet srodnoga prava prvi put postalo dostupno javnosti uz odobrenje ovlaštene osobe. „Javan" i „javnost" znače veći broj osoba koje nisu međusobno povezane rodbinskom vezom ili drugim osobnim vezama, a „izdavanje" znači da je dostatan broj izrađenih primjeraka autorskoga djela ili predmeta srodnoga prava sa dozvolom ovlaštene osobe ponuđen javnosti, ili stavljen u promet.

3. Što je autorsko djelo?

Autorsko djelo je individualna duhovna tvorevina iz područja književnosti, znanosti i umjetnosti bez obzira na vrstu, način i oblik izražavanja. Pravni pojam „autorskoga djela", kao središnje pitanje autorskoga prava, uređen je na način koji u cjelini odražava kako autorskopravnu teoriju, tako i komparativno i konvencijsko pravo pri čemu se ne daje definicija što su književnost, umjetnost i znanost sa vrijednosnoga aspekta. Autorsko djelo je određeno kao izvorna individualna duhovna tvorevina autora, izražena u određenom obliku bez obzira na njegovu umjetničku, znanstvenu ili drugu vrijednost, njegovu namjenu, sadržaj i način ispoljavanja. Zakonom je prihvaćen koncept autorskoga djela koji predstavlja spoj oblika i ideje, a sama ideja ne može biti predmetom zaštite.

Zakonom su pobrojane pojedinačne tipične kategorije autorskih djela, kao što su: pisana djela (književni tekstovi, studije, priručnici, članci i ostali napisi, kao i računarski programi), govorna djela (govori, predavanja, propovijedi i druga djela iste naravi), dramska, dramsko-glazbena i lutkarska djela, koreografska i pantomimska djela, glazbena djela sa riječima ili bez riječi, audiovizualna djela (filmska djela i djela stvorena na način sličan filmskome stvaranju), djela likovnih umjetnosti (crteži, slike, grafike, kipovi i druga djela iste naravi), djela arhitekture (skice, planovi, nacrti i izgrađeni objekti), djela svih grana primijenjenih umjetnosti, grafičkoga i industrijskoga oblikovanja, fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom, kartografska djela, prezentacije znanstvene, obrazovne ili tehničke naravi (tehničke skice, planovi, grafikoni, formulari, ekspertize, nalazi vještaka, prezentacije u plastičnome obliku i druga djela iste naravi). To ne znači da je lista autorskih djela time iscrpljena. Temeljni koncept autorskopravne zaštite jeste da svako djelo koje je duhovna tvorevina ima određeni oblik i koje je izvorno može uživati zaštitu kao autorsko djelo.

a. Sastojci djela

Kao samostalno djelo zaštićeni su sastojci djela kao što je osnutak djela, nezavršeno djelo, naslov djela i drugi sastojci djela ako predstavljaju individualne duhovne tvorevine. Drugim sastojcima djela obuhvaćeni su svi mogući elementi autorskoga djela koji se mogu pojaviti kao stvaralački rezultat na putu do završenoga autorskoga djela, od prvih pokušaja, skica, crteža, bilješki i slično (što je obuhvaćeno pojmom „osnutak djela"), naravno, uz izričitu pretpostavku da se radi o samostalnoj duhovnoj tvorevini.

b. Prerada autorskoga djela

Prijevodi, prilagodbe, glazbeni aranžmani, glazbene obrade i druge prerade izvornih autorskih djela koje predstavljaju individualnu duhovnu tvorevinu zaštićeni su kao samostalna autorska djela. Zaštita ovih djelā nema utjecaja na pravo autora izvornoga djela. Zaštita obuhvaća svaku moguću transformaciju izvornoga djela koja predstavlja samostalnu duhovnu tvorevinu uz izričitu napomenu da se takvim transformacijama nikako ne smije zadirati u prava autora izvornoga djela.

c. Zbirke

Autorskim djelom smatraju se i zbirke autorskih djela ili druge građe (enciklopedije, zbornici, antologije, zbirke narodnih književnih i umjetničkih tvorevina, zbirke dokumenata, zbirke sudbenih odluka, baze podataka i slično) koje, obzirom na izbor, raspored ili način izlaganja svoga sadržaja, predstavljaju samostalne individualne duhovne tvorevine. Generalna zabrana povrede prava uključivanjem izvornih djela u zbirku jeste da se uključenjem izvornih djela u zbirku ne smije povrijediti pravo autorā tih djela.

Zaštićenim djelima smatraju se i baze podataka koje predstavljaju zbirke samostalnih djela, podataka ili druge građe u bilo kakvom obliku koja je sustavno i metodično sređena i pojedinačno dostupna na elektronički ili drugi način. Međutim, računarski programi koji su upotrijebljeni za izradu ili rad elektroničkih baza podataka ne uživaju zaštitu.

4. Što nije autorskopravno zaštićeno?

Autorskopravnu zaštitu ne uživaju ideje, koncepti, postupci, radne metode, matematičke operacije, načela ili otkrića, zvanični tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i pravosuđa (npr., zakoni, uredbe, odluke, izvješća, zapisnici, sudbene odluke i slično); politički govori i govori održani tijekom sudbenih rasprava, dnevne vijesti ili razne informacije koje imaju karakter kratke vijesti sadržane u obavijesti za tisak, te narodne književne i umjetničke tvorevine.

Međutim, prijevodi zvaničnih tekstova iz područja zakonodavstva, uprave i pravosuđa, te prijevodi političkih govora održanih tijekom sudbenih rasprava autorskopravno su zaštićeni osim ako su objavljeni kao zvanični tekstovi.

5. Tko je nositelj autorskoga prava?

Nositelj autorskoga prava je fizička osoba (autor) koja je stvorila izvornu intelektualnu tvorevinu koja je na neki način izražena. To je osoba čije su ime i prezime, pseudonim ili neki drugi znak označeni na djelu na uobičajeni način. Izvorno autorsko pravo može nastati samo kod fizičke osobe koja je stvorila djelo. Zakonska pretpostavka autorstva postoji sve dok se oprečno ne dokaže u sudbenome ili drugom postupku.

U slučaju anonimnoga ili pseudonimnoga djela nakladnik čije je ime naznačeno na djelu smatra se zastupnikom autora, dok se oprečno ne dokaže, i kao takav ovlašten je vršiti moralna i imovinska prava autora. Ako nakladnik nije naznačen na djelu, na ostvarivanje autorskoga prava ovlaštena je osoba koja je djelo objavila.

a. Koautori

Koautori su osobe koje su stvorile autorsko djelo koje čini nedjeljivu cjelinu. U tome slučaju svim koautorima pripada nedjeljivo autorsko pravo. Udjel pojedinoga koautora određuje se razmjerno stvarnome doprinosu koji je svaki od koautora dao u stvaranju djela ako njihovi međusobni odnosi nisu drugačije uređeni ugovorom.

b. Autori spojenih djela

Kada dva ili više autora spoje svoja djela radi zajedničkoga iskorištavanja, svaki od njih ima autorsko pravo na svome dijelu. U slučaju spojenih djela autori uređuju autorska prava međusobnim ugovorom.

6. Kada nastaje autorsko pravo?

Autorsko pravo nastaje i pripada autoru na temelju samoga stvaranja autorskoga djela i nije uvjetovano ispunjenjem bilo kakvih formalnosti ili zahtjeva glede njegova sadržaja, kvalitete ili svrhe. Za razliku od prava industrijskoga vlasništva, kao što su patent, žig, industrijski dizajn, zemljopisna oznaka, za čije je stjecanje potrebito ispuniti određene formalnosti u upravnome postupku koji se vodi pred nacionalnom administracijom (u BiH Institut za intelektualno vlasništvo BiH), autorsko pravo je neovisno o takvim formalnostima. Autorsko pravo počinje automatski čim je djelo stvoreno, ili prvi put fiksirano u materijalnome obliku. Zakon je uveo mogućnost deponiranja djela i postojanje posebnoga „registra" autorskih djela i predmeta srodnih prava koji se vodi u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH. Deponiranje djela u ovome slučaju nema konstitutivan karakter, ono je isključivo s ciljem očuvanja dokaza ili zbog drugih razloga.

7. Koja autorska prava ostvaruju autori?

Autor i njegovi nasljednici uživaju isključive osobno-pravne ovlasti (autorska moralna prava), isključive imovinskopravne ovlasti (autorska imovinska prava) i druga prava koja su određena zakonom.

Autorska moralna prava sadržana su u isključivoj ovlasti autora da bude priznat i označen kao stvaratelj svoga djela i da odredi da se njegovo djelo objavi pod njegovim imenom, pod pseudonimom, nekom drugom oznakom ili anonimno (pravo priznanja autorstva). Autor ima i isključivo pravo odlučiti hoće li, kada, na koji način i u kojem obliku njegovo djelo biti objavljeno (pravo objave) i isključivo pravo suprotstaviti se svakome mijenjanju ili uporabi djela ako bi takvo mijenjanje ili uporaba vrijeđali njegovu čast i ugled (pravo poštivanja djela).

Autorska imovinska prava daju isključive ovlasti autoru da zabrani ili dopusti iskorištavanje svoga djela i primjeraka toga djela. To znači da druga osoba može iskorištavati autorsko djelo samo sa dozvolom autora. Imovinska prava uključuju i pravo na naknadu autoru za svaki oblik iskorištavanja autorskoga djela od druge osobe.

Autorska imovinska prava su:

• PRAVO REPRODUCIRANJA – koje obuhvaća isključivo pravo fiksiranja djela na materijalnome nosaču (primjerku djela) neposredno ili posredno, privremeno ili trajno, djelomično ili u cjelini, bilo kakvim sredstvima i na bilo kakav način;

• PRAVO DISTRIBUIRANJA – koje obuhvaća isključivo pravo stavljanja u promet izvornika ili preslika djela, snimke izvedbe ili fonograma na materijalnome nosaču putem prodaje ili drugim načinom prijenosa vlasništva, uključujući uvoz radi takvoga stavljanja u promet i javne prodaje ili drugoga oblika prijenosa vlasništva. Pravo distribuiranja obuhvaća i isključivo pravo da se umnoženi primjerci djela uvoze u određenu državu radi daljnjega stavljanja u promet, neovisno o tomu jesu li izrađeni na zakonit način ili ne;

• PRAVO DAVANJA U NAJAM – koje obuhvaća isključivo pravo davanja na uporabu izvornika ili primjerka djela na vremenski ograničeno razdoblje u svrhu ostvarivanja neizravne ili izravne gospodarske koristi. Zakon predviđa iznimke glede arhitektonskih objekata i izvornika ili primjerka djela primijenjenih umjetnosti i industrijskoga oblikovanja, kao i iznimke koje se odnose na izvornike ili primjerke djela radi priopćavanja javnosti, potom, na izvornike ili primjerke djela radi uvida na licu mjesta. Iznimka je predviđena i glede djelā stvorenih u okviru radnoga odnosa, ako je uporaba ograničena isključivo na vršenje radnih obveza iz toga odnosa, i na računarske programe ukoliko sâm program nije temeljni predmet davanja u najam;

• PRAVO PRIOPĆAVANJA JAVNOSTI – znači isključivo pravo da se djelo učini dostupnim javnosti u nematerijalnome obliku i obuhvaća sljedeća prava:

- pravo javne izvedbe – koje obuhvaća isključivo pravo priopćavanja javnosti djela iz oblasti književnosti ili znanosti njegovim čitanjem ili recitiranjem uživo (pravo javnoga recitiranja), glazbenoga djela njegovom izvedbom uživo (pravo javne glazbene izvedbe) i pravo priopćavanja javnosti dramskoga, dramsko-glazbenoga, koreografskoga, lutkarskoga ili pantomimskoga djela njegovim scenskim prikazivanjem uživo (pravo javnoga scenskoga prikazivanja);

- pravo javnoga prenošenja – koje obuhvaća isključivo pravo da se recitacija, glazbena izvedba ili scensko prikazivanje djela priopće javnosti koja se nalazi izvan prostora u kojem se djelo uživo recitira, izvodi ili scenski prikazuje putem zvučnika, ekrana ili drugoga tehničkoga uređaja;

- pravo javnoga prikazivanja – koje obuhvaća isključivo pravo priopćavanja javnosti audiovizualnog djela ili djela iz područja fotografije, likovnih umjetnosti, arhitekture, primijenjenih umjetnosti, industrijskoga oblikovanja, kartografije ili prikaza znanstvene ili tehničke naravi pomoću tehničkih uređaja;

- pravo javnoga priopćavanja sa fonograma i videograma – koje obuhvaća isključivo pravo da se recitacije, izvedbe ili scenska prikazivanja djela koja su snimljena na fonograme ili videograme priopćavaju javnosti;

- pravo radiodifuznoga i kabelskoga emitiranja – koje obuhvaća isključivo pravo priopćavanja djela javnosti pomoću radijskih ili televizijskih programskih signala namijenjenih za javni prijam, bežičnim prijenosom koji uključuje satelit ili žičanim prijenosom koji uključuje kabelski ili mikrovalni sustav. Emitiranje putem satelita postoji kad se pod kontrolom i odgovornošću organizacije za radiodifuziju programski signali, koji su namijenjeni za javni prijam, šalju u neprekinutom komunikacijskom lancu prema satelitu i nazad na Zemlju. Ako su programski signali kodirani, emitiranje putem satelita postoji pod uvjetom da su sredstva za dekodiranje signala dostupna javnosti od organizacije za radiodifuziju koja vrši emitiranje ili od ovlaštene treće osobe;

- pravo radiodifuznoga i kabelskoga reemitiranja – koje obuhvaća isključivo pravo da se istodobno, u neizmijenjenome obliku i cjelini, priopćava javnosti radiodifuzno emitirano djelo kada takvo priopćavanje vrši druga organizacija za radiodifuziju od one koja djelo izvorno emitira, ili kada drugi subjekt vrši priopćavanje kabelskim ili mikrovalnim sustavom koji obuhvaća više od 100 priključaka, ili kada se djelo izvorno emitira iz druge države (kabelsko reemitiranje). Broj kabelskih priključaka (100) odnosi se na kabelsko reemitiranje domaćih programa, onih koji izvorno potječu iz BiH, što je prihvaćeno kao standard koji bi odgovarao broju stanova u nekoj većoj stambenoj zgradi;

- pravo sekundarne uporabe djela koje se radiodifuzno emitira – koje obuhvaća isključivo pravo da se djelo koje je radiodifuzno emitirano, odnosno radiodifuzno ili kabelski reemitirano, istodobno priopćava javnosti putem zvučnika, ekrana ili sličnoga tehničkoga uređaja;

- pravo činjenja dostupnim javnosti – koje obuhvaća isključivo pravo da se djelo priopći javnosti žičanim ili bežičnim prijenosom na način koji pojedincu omogućava pristup djelu sa mjesta i u vrijeme koje sâm odabere (Internet, video-on-demand, music-on-demand i slično);

• PRAVO PRERADE - koje obuhvaća isključivo pravo da se izvorno djelo prevede, dramski ili glazbeno obradi, promijeni ili na bilo koji drugi način preradi. Ovo pravo obuhvaća i slučaj kada se izvorno djelo u neizmijenjenome obliku uključi ili ugradi u novo djelo. U tome slučaju autor izvornoga djela zadržava isključivo pravo na uporabu svoga djela u prerađenome obliku ako se zakonom ili ugovorom drugačije ne odredi;

• PRAVO AUDIOVIZUALNE PRILAGODBE – koje obuhvaća isključivo pravo da se izvorno djelo preradi ili uključi u audiovizualno djelo. Zaključenjem ugovora o audiovizualnoj prilagodbi smatra se da je autor izvornoga djela prenio na filmskoga producenta pravo prerade i uključivanja izvornoga djela u audiovizualno djelo, svoja autorska imovinska prava na tome djelu, njegovom prijevodu, njegovim preradama i na fotografijama nastalim u svezi sa produkcijom audiovizualnoga djela ako se ugovorom drugačije ne odredi. U slučaju audiovizualne prilagodbe djela autor izvornoga djela zadržava isključivo pravo nove audiovizualne prilagodbe, ali tek nakon isteka deset godina od zaključenja ugovora o audiovizualnoj prilagodbi, isključivo pravo daljnje prerade audiovizualnoga djela u bilo koji drugi umjetnički oblik i pravo na odgovarajuću naknadu od filmskoga producenta za svako davanje u najam primjerka audiovizualne prilagodbe djela. U slučaju davanja dozvole za audiovizualnu prilagodbu autor se ne može odreći prava nove audiovizualne prilagodbe, prava daljnje prerade audiovizualnoga djela u bilo koji drugi umjetnički oblik i prava na odgovarajuću naknadu od filmskoga producenta za svako davanje u najam primjerka audiovizualne prilagodbe djela.

8. Što su druga prava autora?

Druga prava autora obuhvaćaju:

a. Pravo na naknadu za davanje na poslugu

Ovo pravo daje pravo autoru na odgovarajuću naknadu ako se izvornik ili primjerak njegova djela daju na poslugu putem javnih knjižnica, odnosno drugih institucija čija je to djelatnost. Davanje djela na poslugu podrazumijeva da se djelo daje na uporabu u vremenski ograničenom razdoblju i bez ostvarenja neizravne ili izravne gospodarske koristi. Iznimka od pravila učinjena je u slučajevima uporabe izvornika ili primjeraka knjižničkoga materijala u nacionalnim knjižnicama, u knjižnicama javnih obrazovnih institucija i javnim specijaliziranim knjižnicama, uporabe arhitektonskih objekata, uporabe izvornika ili primjeraka djela primijenjenih umjetnosti i industrijskoga oblikovanja, uporabe izvornika ili primjeraka djela radi priopćavanja javnosti, izvornika ili primjeraka djela radi uvida na licu mjesta, ili za njihovo pozajmljivanje između javnih ustanova, te u okviru radnoga odnosa ako je uporaba ograničena isključivo na vršenje radnih obveza iz toga odnosa. Davanje na poslugu izvornika ili primjeraka računarskih programa i baza podataka je isključivo pravo njihova autora i ovakve radnje nemaju karakter posluge.

b. Pravo slijeđenja

Pravo slijeđenja je novo pravo autora izvornika djela likovne umjetnosti da pod određenim uvjetima i u određenome opsegu participira u cijeni ostvarenoj daljnjom prodajom njegova djela. Ovo pravo nastaje kada izvornik djela, nakon što ga je autor prvi put prodao, bude ponovno prodan. U tome slučaju autor ima pravo biti obaviješten o prodaji i novome vlasniku i potraživati naknadu u opsegu koji je određen zakonom pod uvjetom da se prodavac, kupac ili posrednik profesionalno bave prometom umjetničkih djela (npr., u prodajnim salonima, galerijama, aukcijskim kućama i sl.). Izvornim djelom likovne umjetnosti smatraju se slike, crteži, kolaži, grafike, gravure, fotografije, tapiserije, kipovi, umjetnička djela izrađena u keramici, staklu ili drugome materijalu i slična djela koja je stvorio autor vlastoručno, ili se radi o reprodukcijama takvih djela koje se smatraju izvornicima. Reprodukcije koje se smatraju izvornicima jesu djela koja je izradio autor u ograničenome broju primjeraka ili osoba koju je on ovlastio, koji su, u pravilu, numerirani i koje je potpisao autor. Naknada autoru izvornika likovnoga djela na temelju prava slijeđenja plaća se u postotku od prodajne cijene izvornika, bez uključenoga poreza, i iznosi:

o 4% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 1.000 KM do 100.000 KM

o 3% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 100.001 KM do 400.000 KM

o 1% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 400.001 KM do 700.000 KM

o 0,5% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 700.001 KM do 1.000.000 KM

o 0,25% od dijela cijene ostvarene u iznosu iznad 1.000.000 KM.

Neovisno o prodajnoj cijeni izvornika, naknada na temelju prava slijeđenja ne može iznositi više od 25.000 KM. Još jedna bitna karakteristika ovoga prava jeste da se autor izvornika djela likovne umjetnosti ne može odreći ovoga prava, niti se pravo može prenijeti pravnim poslom među živima i biti predmetom prinudnoga izvršenja.

c. Pravo na naknadu za privatnu i drugu vlastitu uporabu

Pravo na naknadu za privatnu i drugu vlastitu uporabu je novo pravo autora na posebnu naknadu kada se autorsko djelo reproducira bez autorova odobrenja, ili kada se, obzirom na njihovu narav, može očekivati da će biti reproducirano fotokopiranjem ili snimanjem na nosače zvuka, slike ili teksta za privatnu i drugu vlastitu uporabu. U navedenim slučajevima autor ima pravo na naknadu od takve uporabe. Naknada za fotokopiranje plaća se pri prvoj prodaji, ili uvozu novih uređaja za fotokopiranje, te od izrađenih fotokopija namijenjenih za prodaju, a naknada za zvučno i vizualno snimanje plaća se pri prvoj prodaji, ili uvozu novih tehničkih uređaja za zvučno i vizualno snimanje, te pri prvoj prodaji, ili uvozu novih praznih nosača zvuka, slike ili teksta. Naknadu za zvučno i vizualno snimanje i naknadu pri prvoj prodaji, ili uvozu novih tehničkih uređaja plaćaju proizvođači uređaja za zvučno i vizualno snimanje, proizvođači uređaja za fotokopiranje i proizvođači praznih nosača zvuka, slike ili teksta. U slučaju uvoza uređaja i praznih nosača zvuka ili slike naknadu plaća uvoznik. Naknadu od izrađenih fotokopija namijenjenih za prodaju plaćaju fizičke i pravne osobe koje uz naplatu obavljaju usluge fotokopiranja. Plaćanje naknade za privatnu i drugu vlastitu uporabu primjenjivat će se od 11.8.2011. godine. Iznose pojedinih naknada za reproduciranje za privatnu i drugu vlastitu uporabu odredit će Vijeće ministara BiH, i to posebice za različite kategorije uređaja i nosača, odnosno za svaki uređaj za zvučno snimanje, za svaki uređaj za audiovizualno snimanje, za svaki prazan nosač zvuka ili slike, za svaki uređaj za fotokopiranje ili drugi uređaj sa sličnom tehnikom reproduciranja (fax, printer, fotoprinter i sl.) i za svaku pojedinačnu fotokopiju napravljenu za prodaju fizičkim osobama.

d. Pravo pristupa i predaje djela

Pravo pristupa i predaje djela omogućava autoru da pristupi izvorniku ili primjerku svoga djela koji se nalazi u posjedu druge osobe ukoliko je to neophodno za vršenje njegova prava reproduciranja ili prerade i ako to nije oprečno opravdanim interesima posjednika. U slučaju izlaganja djela likovne umjetnosti ili fotografije u BiH autor može zahtijevati od posjednika predaju izvornika djela ukoliko dokaže da postoji jači interes. U tome slučaju posjedniku djela daje se mogućnost da predaju izvornika uvjetuje davanjem garancije ili zaključenjem ugovora o osiguranju u visini tržišne vrijednosti djela, a ukoliko se djelo ošteti, autor odgovara za svu štetu bez obzira na svoju krivnju.

9. Sadržajna ograničenja autorskoga prava

Zakonom su uvedena određena ograničenja autorskoga prava kako bi autorsko djelo mogle koristiti druge osobe, i to u nekim slučajevima bez dozvole autora, ali uz obvezu plaćanja odgovarajuće naknade (zakonska licenca), ili bez dozvole autora i bez obveze plaćanja naknade (slobodna uporaba). Ograničenja prava se uvode u korist kolektivnoga općega društvenoga interesa uz temeljno načelo da je opseg takve uporabe autorskoga prava ograničen namjerom koja se želi postići i da je sukladan dobrim poslovnim običajima. Predviđena ograničenja za autorsko pravo na odgovarajući se način primjenjuju i na srodna prava. Ovo je posebice važno u slučajevima kada uporaba autorskoga djela istodobno podrazumijeva i uporabu određenoga predmeta srodnih prava, čime je izbjegnuta opasnost da se srodno pravo pojavi kao prepreka za realizaciju ograničenja autorskoga prava.

10. Zakonska licenca

Zakonska licenca predviđena je za dva oblika reproduciranja autorskih djela. Prvi se odnosi na dozvolu reproduciranja djela u nastavnim materijalima (čitanke, udžbenici, radne sveske i ispitni materijali) odlomaka autorskih djela i pojedinačnih autorskih djela fotografije, likovne umjetnosti, arhitekture, primijenjene umjetnosti, industrijskoga i grafičkoga dizajna i kartografije pod uvjetom da se radi o objavljenim djelima. Drugi oblik odnosi se na dozvolu reproduciranja u periodičnome tisku ili u pregledima takvoga tiska (kliping) pojedinačnih objavljenih članaka o aktualnim političkim, gospodarstvenim, vjerskim i drugim sličnim tekućim pitanjima osim ako je to autor izričito zabranio. U oba slučaja moraju se poštivati moralna prava autora, mora se naznačiti ime autora i izvor iz kojega je djelo preuzeto (nakladnik djela, godina i mjesto naklade, časopis, novina i drugi podaci koji upućuju na izvor odakle je djelo preuzeto).

11. Slobodna uporaba

Bez dozvole autora i bez obveze plaćanja naknade dopuštena je uporaba djela u sljedećim slučajevima: za potrebe invalidnih osoba, u slučaju privremenoga reproduciranja, za potrebe informiranja javnosti, za potrebe nastave, navođenje ulomaka i citata iz djela, za uporabu djela na javnim izložbama ili aukcijama autorskih djela, s ciljem prerade djela, reproduciranja ili prerade baze podataka, uporabe djela trajno smještenih na javnim mjestima, za potrebe provedbe zvaničnih postupaka, te za provjeru uređaja.

a. Uporaba djela od invalidnih osoba

Za potrebe invalidnih osoba dopušteno je reproduciranje i distribuiranje djela pod uvjetom da to djelo ne postoji u traženome obliku i ako je njegova uporaba u izravnoj svezi sa invalidnošću tih osoba i ograničena na njezin opseg, te ako to nije urađeno sa namjerom da se ostvari neizravna ili izravna ekonomska korist. Pri ovome obliku uporabe jedina obveza jeste da se navedu ime autora i izvor ako su navedeni na djelu koje se koristi.

b. Privremeno reproduciranje

U ovome slučaju ograničava se pravo autora na reproduciranje svoga djela, i to za tzv. privremeno reproduciranje prouzročeno samim zahtjevima tehnološkoga procesa prijenosa informacija putem Interneta, i namijenjeno je, prije svega, ponuđačima Internet-usluga (internet service providers). Pod privremenim reproduciranjem podrazumijeva se reproduciranje autorskoga djela ako predstavlja prolaznu ili prateću radnju koja čini sastavni ili bitan dio tehnološkoga procesa i nema nikakvog samostalnoga ekonomskoga značaja, a njezina jedina svrha je omogućiti prijenos djela u mreži između trećih osoba posredstvom posrednika ili njegovu ovlaštenu uporabu.

c. Uporaba djela s ciljem informiranja javnosti

Pravo autora ograničava se prigodom informiranja javnosti o tekućim događajima. Za ove svrhe dopušteno je u potrebnom opsegu:

o reproducirati autorsko djelo koje se pojavljuje kao sastavni dio tekućega događaja o kojemu se informira javnost,

o pripremiti i reproducirati kratke izvatke ili sažetke iz pojedinih objavljenih novinskih i drugih sličnih članaka u pregledima tiska,

o reproducirati javne političke, vjerske i druge govore održane u tijelima državne ili lokalne vlasti, vjerskim ustanovama ili prigodom državnih ili vjerskih svečanosti,

o slobodno rabiti dnevne informacije i vijesti koje imaju narav novinskoga izvješća.

Pri ovakvoj uporabi djela također se moraju naznačiti izvor i ime autora ako je to naznačeno na uporabljenome djelu.

d. Uporaba djela za potrebe nastave

Za potrebe nastave dopušteno je:

o javna izvedba objavljenih djela u obliku izravnoga poučavanja na nastavi,

o javna izvedba objavljenih djela na besplatnim školskim priredbama pod uvjetom da izvođači ne prime naknadu za svoju izvedbu,

o javno priopćavanje radiodifuzno emitiranih školskih emisija putem zvučnika, ekrana ili sličnih tehničkih uređaja koji se nalaze u obrazovnoj ustanovi.

Pri uporabi djela u svrhu nastave moraju se naznačiti izvor i ime autora ako je to navedeno na uporabljenome djelu.

e. Reproduciranje za privatnu i drugu vlastitu uporabu

Reproduciranje objavljenoga autorskoga djela je slobodno pod uvjetom da je urađeno samo u jednome primjerku, te da je to učinjeno na papiru ili sličnome nosaču, uporabom fotokopiranja ili druge fotografske tehnike sa sličnim efektom, ili na bilo kojem drugom nosaču ako se to čini za privatnu uporabu, ako primjerci nisu namijenjeni ili pristupačni javnosti i ako takvim reproduciranjem ne postoji namjera da se ostvari izravna ili neizravna imovinska korist.

Javni arhivi, javne knjižnice, muzeji i obrazovne ili znanstvene ustanove mogu za vlastite potrebe slobodno reproducirati djelo na bilo kojem nosaču ako to učine iz vlastitoga primjerka i ako takvim reproduciranjem nemaju namjeru ostvariti neizravnu ili izravnu imovinsku korist.

Prigodom reproduciranja za privatnu i drugu vlastitu uporabu zakon predviđa i iznimke od pravila slobodne uporabe, pa se dozvola ne odnosi na reproduciranje:

o pisanih djela u opsegu cijele knjige - osim ako su primjerci te knjige rasprodani najmanje dvije godine,

o grafičkih izdanja glazbenih djela (notni materijali) - osim ručnim prepisivanjem,

o elektroničkih baza podataka i računarskih programa,

o djela arhitekture u obliku izgradnje arhitektonskoga objekta,

o bilo kojeg djela ukoliko bi takvo reproduciranje bilo oprečno uobičajenom iskorištavanju djela i oštećivalo u nerazumnoj mjeri zakonite interese autora, odnosno nositelja autorskoga prava.

f. Citati

Doslovno navođenje ulomaka i citata iz objavljenoga autorskoga djela ili pojedinačnih objavljenih djela fotografije, likovne umjetnosti, arhitekture, primijenjene umjetnosti i industrijskoga i grafičkoga dizajna dopušteno je radi znanstvenoga istraživanja, kritike, polemike, recenzije, nastave i drugog osvrta u mjeri opravdanoj potrebom prikaza, suočenja ili upućivanja koje se želi postići sukladno dobrim poslovnim običajima. Prigodom uporabe djela moraju se naznačiti izvor i ime autora ako je to navedeno na uporabljenome djelu.

g. Uporaba djela na javnim izložbama ili aukcijama autorskih djela

Za potrebe promidžbe javnih izložbi ili aukcija (izrada kataloga i dr. promidžbenoga materijala) organizatori takvih izložbi ili aukcija mogu slobodno uporabiti djela i to u opsegu potrebnom za postizanje takve svrhe i pod uvjetom da to ne čine sa namjerom da postignu izravnu imovinsku korist. Prigodom takve uporabe djela moraju se poštivati moralna prava autora i naznačiti izvor i ime autora ako je to navedeno na uporabljenome djelu.

h. Slobodna prerada djela

Slobodna prerada objavljenoga autorskoga djela dopuštena je ako se radi o:

o parodiji ili karikaturi ako to ne stvara ili ne može stvarati zabune glede izvora djela,

o privatnoj ili drugoj vlastitoj preradi koja nije namijenjena i nije pristupačna javnosti,

o preradi u svezi sa dopuštenom uporabom djela koja je prouzročena samom naravi ili načinom te uporabe.

i. Uporaba baze podataka

Ovlašteni korisnik objavljene baze podataka ili njezina primjerka može slobodno reproducirati ili preraditi tu bazu podataka ako je to potrebno radi pristupa njezinu sadržaju i redovite uporabe toga sadržaja. Ako je korisnik ovlašten samo za dio baze podataka, dopušteni su mu reproduciranje i prerada samo toga dijela. Dozvola uporabe baze podataka samo za predviđeni slučaj predstavlja iznimku od zabrane određenih radnji u korist ovlaštenoga korisnika baze podataka.

j. Uporaba djela trajno smještenih na javnim mjestima

Djela koja su trajno smještena na trgovima, parkovima, ulicama ili drugim mjestima pristupačnim javnosti slobodna su za uporabu. Ta djela svatko može fotografirati, snimati, prikazivati u TV-emisijama i slično s tim da se zabranjuje njihova reprodukcija u trodimenzionalnome obliku, uporaba za istu namjeru kao izvorno djelo ili uporaba za postizanje imovinske koristi.

k. Zvanični postupci

Dopuštena je slobodna uporaba autorskoga djela ako je to neophodno u pojedinačnome konkretnome slučaju radi provedbe zadaća javne sigurnosti ili bilo kojega zvaničnoga postupka.

l. Uporaba djela za provjeru uređaja

Pogoni ili trgovine koje proizvode ili prodaju fonograme i videograme, uređaje za reproduciranje ili javno priopćavanje fonograma i videograma ili uređaje za prijam zvuka i slike, kao i servisne radnje koje vrše popravak takvih uređaja mogu slobodno reproducirati i javno priopćavati autorska djela u opsegu koji je potreban da se provjeri ispravno funkcioniranje tih predmeta pri proizvodnji ili izravnoj prodaji kupcima ili za njihov popravak. Ovako urađene snimke autorskih djela moraju se izbrisati. Ovim je omogućeno da se u proizvodnji ili pri prodaji uređaja (radija, TV-aparata, hi-fi komponenti i sl.) i nosača sa snimkama glazbenih ili filmskih djela (CD, DVD, videokazeta i sl.) može provjeriti funkcioniraju li oni ispravno, odnosno sadrže li to što krajnji kupac želi kupiti. To se odnosi i na mogućnost probnoga slušanja glazbenih CD-ova ili DVD-ova u prodavaonicama sa individualnim kabinama ili slušalicama namijenjenim kupcima.

12. Vremensko ograničenje autorskoga prava

Autorsko imovinsko pravo na djelu koje je zaštićeno autorskim pravom vremenski je ograničeno. To razdoblje omogućava autoru i njegovim nasljednicima da pribave ekonomsku korist od eksploatacije djela u razumnome razdoblju.

Autorsko pravo traje za života autora i 70 godina nakon smrti autora.

Na koautorskome djelu rok od 70 godina se računa od smrti autora koji je posljednji umro.

Autorsko pravo na anonimno djelo i djelo objavljeno pod pseudonimom traje 70 godina od dana zakonite objave djela.

Autorsko pravo na kolektivnim djelima traje 70 godina od dana zakonite objave djela.

Za djela u nastavcima rok trajanja zaštite računa se posebice za svaki od tih dijelova.

Pravo pokajanja traje samo za života autora.

Istekom rokova trajanja autorskoga imovinskoga prava autorskopravna zaštita djela prestaje.

13. Autorsko pravo u pravnome prometu

Autorsko pravo je samostalno i neovisno o pravu vlasništva ili drugim stvarnim pravima na stvari na kojoj je ili u kojoj je autorsko djelo fiksirano. Ono sadrži dvije komponente, osobnu (autorska moralna prava) i imovinsku (autorska imovinska prava). Kod prava u prometu ove dvije komponente se odvojeno promatraju i na njih se primjenjuju različita pravila. Tako, autor ne može prenijeti na drugu osobu autorska moralna prava, a imovinska prava autora mogu se prenositi pravnim poslovima među živima i poslije smrti. Kada je riječ o nasljeđivanju imovinskopravnih ovlasti iz autorskoga prava, ova prava, osim prava pokajanja, u cijelosti prelaze na nasljednike. Oni ih mogu rabiti, ustupati pravnim poslovima, ubirati naknadu, odnosno raspolagati sukladno zakonu.

Kod pravnoga statusa autorskih djela stvorenih za vrijeme trajanja bračnoga odnosa u zajedničku imovinu bračnih drugova ulaze samo imovinske koristi koje bračni drug-autor ostvari iz autorskoga prava nastaloga za vrijeme trajanja bračnoga odnosa.

Autorsko pravo, kao cjelina, ne može biti predmetom prinudnoga izvršenja. Predmet prinudnoga izvršenja mogu biti samo imovinske koristi koje potječu iz uporabe autorskoga djela.

14. Legitimacija

Zakonom je posebice uređeno pitanje legitimacije i ono daje pravni temelj svim zakonitim korisnicima autorskih djela i predmeta srodnih prava (tzv. nositeljima prava) da u opsegu prava koja su stekli zakonom ili pravnim poslom dobiju poziciju autora i uživaju sva njegova isključiva prava, uključujući i sudbenu zaštitu. Aktivnu legitimaciju za ostvarivanje zaštite prava svojih članova u sudbenim i drugim zvaničnim postupcima imaju i kolektivne organizacije, sindikalne organizacije i profesionalne udruge utemeljene radi zaštite autorskih i srodnih prava. Ove osobe su ovlaštene zahtijevati da se donesu mjere, pokrenu postupci i uporabe pravna sredstva u slučajevima povrede prava njihovih članova.

15. Zaštita izvornika autorskoga djela

Zaštita izvornika autorskoga djela predstavlja specijalni slučaj odstupanja od apsolutnosti prava vlasništva. Ovo odstupanje je minimalno i odnosi se na dužnost vlasnika izvornika djela koji bi, obzirom na okolnosti, mogao pretpostaviti da autor ima opravdani interes sačuvati taj izvornik od uništenja, te da prije uništenja takvoga izvornika obavijesti autora o toj namjeri i ponudi mu otkup prema cijeni vrijednosti materijala. Ako predaja izvornika nije moguća, vlasnik je dužan omogućiti autoru da se izradi primjerak djela na odgovarajući način.

U slučaju vlasništva nad arhitektonskim objektom vlasnik objekta je dužan samo obavijestiti autora o namjeri da uništi objekt i dopustiti autoru, na njegov zahtjev, pristup objektu koji omogućava da se taj objekt fotografira. U ovomu slučaju autor ima pravo tražiti i predaju primjerka nacrta arhitektonskoga djela na njegov trošak.

Međutim, prigodom prerade izrađenoga arhitektonskoga objekta usvojeno je novo rješenje. U ovome slučaju raniji zakon je obvezivao vlasnika da prvo ponudi autoru preradu djela arhitekture pod uvjetom da je autor živ i dostupan. Tek kada bi autor neutemeljeno odbio suradnju, vlasnik bi mogao djelo slobodno preraditi. Ovakvo rješenje u praksi se pokazalo kao teško ostvarljivo, a ponekad čak i kao suviše veliko opterećenje za vlasnika takva objekta, pa su često nastajali problemi u provedbi. Prema sadašnjem rješenju, autor izgrađenoga djela arhitekture ne može se protiviti kasnijim izmjenama na tome objektu ako je od završetka izgradnje, odnosno izdavanja upravne dozvole za uporabu objekta proteklo više od pet godina. Ako je na objektu označeno njegovo ime, autor ima pravo tražiti da vlasnik objekta stavi odgovarajuću napomenu o izmjenama arhitektonskoga djela i vremenu kada je to učinjeno. U slučaju kada je arhitektonsko djelo potrebno obnoviti, izmijeniti ili na drugi način preraditi zbog nedostataka ugrađenih materijala ili ozbiljnih oštećenja objekta nastalih usljed bilo kojih razloga, vlasnik objekta može ga slobodno preraditi bez dozvole autora.

16. Autorsko ugovorno pravo

Zakonom su uređene opće odredbe o opsegu prijenosa prava i definicije isključivoga i neisključivoga prijenosa, koje su sukladne autorskopravnoj teoriji. Kako bi se postigla veća pravna sigurnost u autorskopravnim poslovima, zakonom su određene pretpostavke glede opsega prava u korist autora, što je sukladno uobičajenoj situaciji u praksi gdje se autor pojavljuje, u pravilu, kao slabija strana u pravnome poslu sa korisnikom njegova djela, osobito kada se radi o pravnoj osobi kao što su velike nakladničke kuće i sl.

Pretpostavke glede opsega prijenosa prava. U slučaju prijenosa prava zakonska je pretpostavka da je dogovoren neisključivi prijenos, da prijenos važi samo za područje BiH i da važi samo za vrijeme koje je uobičajeno za prijenos prava iskorištavanja autorskih djela određene vrste pod uvjetom da zakonom ili ugovorom nije drugačije uređeno. Isto tako, ako ugovorom nisu utvrđeni vrsta i opseg pojedinačnih autorskih imovinskih prava koja se prenose na nositelja, smatra se da su prenesena samo ona prava i samo u onome opsegu koji je potreban za postizanje cilja ugovora.

Pravilo odvojenosti prijenosa je jedno od temeljnih pravila autorskoga ugovornoga prava, koje proizlazi iz generalne odredbe da autor može ugovorom ili drugim pravnim poslom prenijeti na drugu osobu pojedinačne imovinske ovlasti (autorska imovinska prava) i druga prava autora ako zakon to pitanje drugačije ne uređuje. Ako ta pojedinačna prava nisu izričito nabrojana, ona nisu ni prenesena osim ako iz naravi posla očigledno proizlazi da su ugovorne strane imale u vidu još neko pravo koje nisu spomenule. Odvojenost prijenosa predviđena je čak i u okviru nekih od pojedinačnih prava (prava reproduciranja, prava distribuiranja i prava davanja u najam fonograma i videograma), koja su, zbog novih mogućnosti eksploatacije, postala toliko komercijalno važna da njihov ugovorni prijenos treba biti sasvim jasno i transparentno određen u ugovorima. Tako se pri prijenosu prava reproduciranja djela ne prenosi i pravo njegova pohranjivanja u elektroničkome obliku i pravo njegova zvučnoga ili vizualnoga snimanja ako zakonom ili ugovorom nije drugačije određeno. Pri prijenosu prava distribuiranja primjeraka djela ne prenosi se i pravo njihova uvoza ako zakonom ili ugovorom nije drugačije određeno, odnosno pri prijenosu prava davanja u najam fonograma ili videograma na kojima je snimljeno autorsko djelo autor zadržava pravo na primjerenu naknadu za svako davanje u najam i ne može se odreći ovoga prava.

Pretpostavke o zajedničkome prijenosu. U odnosu na opće pravilo postoje dvije iznimke. Prva, da se pri prijenosu prava reproduciranja djela smatra da je ugovoren i prijenos prava distribuiranja primjeraka toga djela, izuzev njihova uvoza ako zakonom ili ugovorom nije drugačije određeno, i druga, da se pri prijenosu prava radiodifuznoga emitiranja djela smatra da je na organizaciju za radiodifuziju preneseno i pravo:

o izrade snimki djela ako su te snimke urađene vlastitim sredstvima i za potrebe vlastite emisije ako se radi samo o jednokratnome emitiranju i ako se te snimke najkasnije u roku od mjesec dana od dana emitiranja unište (efemerne snimke),

o predaje i pohranjivanja efemernih snimki vlastitome ili javnome arhivu ako te snimke imaju iznimnu dokumentarnu vrijednost. O takvoj predaji i pohranjivanju snimki organizacija za radiodifuziju dužna je obavijestiti autora bez odgađanja.

Pretpostavke o zajedničkome prijenosu temelje se na činjenici da su navedena prava (reproduciranje, radiodifuzno emitiranje) prema svojoj pravnoj naravi u tijesnoj svezi sa drugim pravima tako da u normalnim situacijama trebaju funkcionirati zajedno.

Daljnje prenošenje prava je institut koji predstavlja zabranu osobi na koju je preneseno autorsko imovinsko pravo ili drugo pravo autora da ne može to pravo prenijeti dalje na treće osobe bez dozvole autora osim ako ugovorom nije drugačije određeno. Dozvola za prijenos nije potrebna ako je daljnji prijenos prava posljedica statusnih promjena kod nositelja prava, njegova stečaja ili redovite likvidacije.

Ništavost pojedinih odredaba o prijenosu. Zakonom je predviđena apsolutna zabrana pojedinih odredaba o prijenosu čiji je cilj da autor prenese na drugu osobu: autorsko pravo kao cjelinu, moralna autorska prava, autorska imovinska prava na svim svojim budućim djelima, autorska imovinska prava za još nepoznate načine iskorištavanja svoga djela. Sve ovakve odredbe u ugovoru su ništave.

Oblik ugovora. Zakon određuje načelo pisanog oblika ugovora za sve pravne poslove kojima se prenose autorska imovinska prava ili druga prava autora, ili kojima se daju dozvole za iskorištavanje autorskih djela. Iznimka od pravila su nakladnički ugovori o izdavanju članaka, crteža i drugih autorskih djela u dnevnome i periodičnome tisku, koji su valjani i ako nisu sačinjeni u pisanome obliku. Prvenstveni cilj inzistiranja na pisanome obliku je da se motiviraju ugovorne strane kako bi jasnije i preciznije formulirale sve bitne elemente jednoga pravnoga posla, što je, svakako, u interesu njihove veće pravne sigurnosti. Iako se radi o važnome načelu, sankcija za njegovo nepoštivanje nije apsolutna ništavost ili mogućnost raskidanja pravnoga posla. Takav pravni posao bit će valjan ako su ugovorne strane u cjelini ili u pretežnome dijelu ispunile obveze koje iz njega proizlaze. U tome slučaju sve prijeporne i nejasne odredbe pravnoga posla glede vrste i opsega prenesenih prava tumače se u korist autora.

Autorska naknada. Prijenos autorskih imovinskih prava ili drugih prava autora uvijek se vrši uz naknadu osim ako se oprečno dokaže. Zakon izričito određuje načelo teretnosti (naknade) prigodom prijenosa autorskih imovinskih prava i postavlja temeljna pravila glede određivanja naknade kada ona u ugovoru nije izričito određena. U slučaju kada naknada nije bila određena, ona se određuje prema uobičajenim visinama naknada za pojedinu vrstu djela, prema opsegu i trajanju iskorištavanja djela i prema drugim okolnostima slučaja. Zakon uređuje i situaciju kada se iskorištavanjem autorskoga djela ostvari prihod koji je očito nerazmjeran sa ugovorenom ili određenom naknadom. U tome slučaju autor ima pravo tražiti izmjenu ugovora radi određivanja njegova pravičnijega udjela u tome prihodu, ili ponovno određivanje visine naknade i ne može se odreći ovoga prava.

Evidencija prihoda i dobiti. Zakon sadrži odredbu u korist autora koja obvezuje korisnika djela da vodi odgovarajuće knjige ili drugu pouzdanu evidenciju prihoda od komercijalnoga iskorištavanja autorskoga djela iz koje se može pouzdano ustanoviti visina naknade koja pripada autoru. Korisnik djela je obvezan redovito i u potrebnom opsegu izvještavati autora o visini ostvarenoga prihoda ili dobiti, kao i omogućiti autoru, na njegov zahtjev, da najmanje jednom godišnje ima uvid u knjige ili evidenciju prihoda.

Raskid ugovora zbog neizvršavanja. Zakon predviđa jedan specifičan autorskopravni način raskida ugovornoga odnosa koji daje mogućnost autoru da jednostranom izjavom volje ugovor raskine. Kako bi autor mogao rabiti ovo pravo, moraju se steći određeni uvjeti a to su: da druga strana to pravo vrši u nedostatnome opsegu, ili da ga uopće ne vrši, pa su zbog toga opravdani interesi autora ozbiljno ugroženi. Ako zakonski uvjeti nisu ispunjeni, izjava autora o raskidu nema nikakav pravni učinak. S druge strane, autor ne može jednostrano raskinuti ugovor ako su uzroci za neizvršenje ili nedostatno vršenje prava pretežno na njegovoj strani. Raskid ugovora zbog navedenih razloga nije moguć prije nego što isteknu dvije godine od prijenosa toga prava, a ako se isključivo pravo odnosi na novinske članke, taj rok iznosi šest mjeseci.

Pravo pokajanja. Jedno od prava autora je i mogućnost da jednostranom izjavom volje raskine ugovor kojim je prenio autorska imovinska prava i da uskrati daljnje iskorištavanje svoga djela ako za to ima „ozbiljne moralne razloge" i ako prethodno nadoknadi običnu štetu nositelju tih prava. Samo su „ozbiljni moralni razlozi" ona pravna činjenica koja omogućava jedan specifičan način raskida ugovora i kao takav ima pravni učinak od dana kad autor položi osiguranje za naknadu štete. Ako autor kasnije odluči da se djelo glede kojeg je ostvario pravo pokajanja može ponovno rabiti, dužan je pravo iskorištavanja najprije i pod prijašnjim uvjetima ponuditi onome sa kojim je prethodno raskinuo ugovor. Pravo pokajanja ne može se odnositi na pravne poslove u svezi sa uporabom računarskih programa, audiovizualnih djela i baza podataka.

17. Nakladnički ugovor

Nakladničkim ugovorom autor se obvezuje da prenese na nakladnika pravo reproduciranja svoga djela tiskanjem ili drugim sličnim postupkom i pravo distribuiranja primjeraka djela (pravo izdavanja), a nakladnik se obvezuje da djelo na ugovoreni način reproducira i distribuira (izda) i autoru za to plati ugovorenu naknadu. Nakladnički ugovor za pojedinačno određeno djelo može sadržavati i suglasnost o klupskoj nakladi, džepnoj nakladi, periodičnoj nakladi u nastavcima, prijenosu prava prevođenja na pojedinačno određeni jezik, te pravo izdavanja prevedenoga djela, kao i druga imovinska prava.

Sadržaj ugovora. Nakladnički ugovor mora urediti osobito vrstu prijenosa prava, opseg i trajanje prijenosa prava, teritorij važenja prava, rok za izdavanje djela i autorski honorar. Ako se ugovorom drugačije ne odredi, nakladnik ima pravo samo na jedno izdanje djela, odnosno samo na jednokratno umnožavanje ugovorenoga broja primjeraka djela. Ako je ugovorom određena mogućnost višekratnoga djelomičnoga umnožavanja primjeraka do postizanja ukupne ugovorene visine naklade (dotiskavanje), nakladnik je dužan bez odgađanja obavijestiti autora o svakom djelomičnome umnožavanju i priopćiti mu sve podatke potrebne za njegovo efikasno kontroliranje poštivanja nakladničkoga ugovora. Kad je naknada ugovorena u postotku od maloprodajne cijene prodanih primjeraka djela, nakladnički ugovor mora sadržavati i odredbu o njihovom najmanjem broju pri prvome izdanju. Takva odredba nije potrebna ako ugovor određuje minimalnu naknadu koju je nakladnik dužan platiti autoru neovisno o broju prodanih primjeraka. U slučaju ugovaranja naknade u paušalnome iznosu, nakladnički ugovor mora sadržavati odredbu o ukupnoj visini naklade. Ako naklada nije određena i ako iz okolnosti slučaja ili dobrih poslovnih običaja ne proizlazi drukčije, nakladnik može izdati najviše 500 primjeraka djela. Kada rok za izdavanje djela nije drugačije ugovoren, on iznosi godinu dana od dana kada je autor predao nakladniku primjerak djela u odgovarajućem obliku.

Pisani oblik ugovora. I u slučaju nakladničkoga ugovora vrijedi pravilo o pisanome obliku. Iznimka je učinjena prigodom izdavanja članaka, crteža i drugih autorskih djela u dnevnome i periodičnome tisku.

Pretpostavka isključivosti. Zakonom se ograničava autor da za vrijeme važenja nakladničkoga ugovora ne može prenijeti na drugu osobu pravo izdavanja istoga djela, na istome teritoriju i na istome jeziku osim ako je nakladničkim ugovorom drugačije određeno.

Nakladničko pravo prvenstva. Nakladnik koji je stekao pravo na izdavanje djela u tiskanome obliku ima pravo prvenstva u odnosu na druge nakladnike koji ponude iste uvjete glede izdavanja toga djela u elektroničkome ili bilo kojem drugom obliku.

Poboljšanja i izmjene djela. U slučaju novih izdanja djela nakladnik je obvezan omogućiti autoru da unese poboljšanja ili druge izmjene autorskoga djela pod pretpostavkom da to ne mijenja karakter autorskoga djela i ne uzrokuje nerazmjerne troškove nakladniku ako nakladničkim ugovorom nije drugačije određeno.

Propast izvornika djela ili izdanja zbog više sile. Ako je rukopis ili drugi izvornik djela nakon njegove predaje nakladniku uništen krivnjom nakladnika ili zbog više sile, autor ima pravo na naknadu koja bi mu pripala da je autorsko djelo izdano. Ako je pripremljeno izdanje djela zbog više sile u potpunosti uništeno prije njegova stavljanja u promet, nakladnik ima pravo pripremiti novo izdanje, a autoru pripada naknada samo za propalo izdanje.

Prestanak nakladničkoga ugovora. Nakladnički ugovor prestaje smrću autora prije završetka autorskoga djela, iscrpljenjem naklade svih ugovorenih izdanja i istekom roka važenja ugovora. Autor može raskinuti nakladnički ugovor i tražiti naknadu štete, te ima pravo zadržati primljenu naknadu, odnosno tražiti isplatu dogovorene naknade ako nakladnik ne izda djelo u ugovorenome roku. Ako rok za izdavanje djela nije utvrđen ugovorom, nakladnik je dužan izdati djelo u primjerenome roku, a najkasnije u roku od jedne godine od dana predaje djela nakladniku.

Uništenje primjeraka djela. Nakladnik koji namjerava neprodane primjerke djela prodati kao papir za preradu, ili ih na drugi način uništiti, dužan je otkup tih primjeraka ponuditi prvo autoru prema cijeni koju bi ostvario za takvu prodaju. Ako autor ne prihvati ponudu nakladnika, ili je prihvati samo za određeni broj primjeraka, preostale primjerke djela nakladnik može slobodno prodati kao papir za preradu ili ih uništiti.

18. Ugovor o izvedbi

Ovim ugovorom autor prenosi korisniku pravo javnoga recitiranja, javne izvedbe ili javnoga scenskoga prikazivanja svoga djela, a korisnik se obvezuje da će djelo na ugovoreni način rabiti i za to platiti autoru naknadu.

Obveze korisnika. Korisnik je dužan omogućiti autoru pristup izvedbi djela, ostvariti tehničke uvjete za izvedbu koji osiguravaju poštivanje autorskih moralnih prava, te autoru ili njegovu zastupniku dostaviti program, druge publikacije i javne kritike izvedbe ako se ugovorom drugačije ne odredi.

Raskid ugovora. Autor može raskinuti ugovor o izvedbi i tražiti naknadu štete a, uz to, može i zadržati naknadu ili tražiti isplatu ugovorene naknade ako korisnik ne izvede djelo u ugovorenome roku.

19. Ugovor o stvaranju djela po narudžbi

Djelo po narudžbi uređeno je na drugačiji način u odnosu na ranije zakonsko rješenje. Ugovorom o stvaranju djela po narudžbi autor se obvezuje da stvori određeno autorsko djelo i primjerak toga djela preda naručitelju, a naručitelj se obvezuje da plati autoru ugovorenu naknadu. Naručitelj ima pravo kontrolirati posao i davati autoru upute i zahtjeve u svezi sa izgledom i sadržajem djela ako time ne zadire u nerazumnoj mjeri u autorovu slobodu znanstvenoga ili umjetničkoga stvaralaštva. Autorsko pravo na djelo po narudžbi, osim prava distribuiranja, zadržava autor ako se zakonom ili ugovorom drugačije ne odredi.

Kolektivnim autorskim djelom smatra se djelo stvoreno na poticaj i u organizaciji fizičke ili pravne osobe (naručitelj) u čijem stvaranju je sudjelovalo više osoba, te koje se objavljuje i rabi pod imenom naručitelja (kao što su enciklopedije, leksikoni, zbornici i slično). Smatra se da su sva autorska imovinska prava i druga prava autora na kolektivnome djelu isključivo i neograničeno prenesena na naručitelja ukoliko ugovorom nije drugačije određeno.

20. Autorsko djelo stvoreno u radnome odnosu

Pretpostavka prijenosa prava na poslodavca. Kada autorsko djelo stvori uposlenik u izvršavanju svojih radnih obveza ili prema uputama poslodavca, zakonska je pretpostavka da su sva autorska imovinska prava isključivo prenesena na poslodavca za razdoblje od pet godina od dana završetka takvoga djela ako ugovorom ili drugim aktom nije drugačije određeno. Nakon isteka roka od pet godina prava poslodavca prestaju tako što se vraćaju autoru, osim ako je poslodavac prije isteka toga roka zatražio njihov ponovni isključivi prijenos, bez ograničenja. U tome slučaju autoru pripada pravo na odgovarajuću naknadu za daljnje iskorištavanje njegova djela.

Posebne odredbe o prijenosu prava. Neovisno o temeljnom načelu o prijenosu svih autorskih imovinskih prava na poslodavca, autor zadržava isključivo pravo uporabe djela stvorenoga u radnome odnosu u okviru svojih sabranih djela.

21. Računarski programi

Računarski programi zaštićeni su kao pisana autorska djela ako predstavljaju vlastitu intelektualnu tvorevinu njihova autora. U smislu zakona, računarski program je program u bilo kojem obliku, uključujući pripremne materijale za njegovu izradu. Ideje i načela na kojima se temelji bilo koji element računarskoga programa, uključujući elemente koji su temelj za njegov interfejs, nisu zaštićeni.

Računarski program stvoren u radnome odnosu ili po narudžbi. Na računarskome programu koji je stvorio uposlenik u izvršavanju svojih obveza ili prema uputama poslodavca, ili ako ga je stvorio autor na temelju ugovora o narudžbi, sva autorska imovinska prava isključivo i u cjelini pripadaju poslodavcu ili naručitelju ako ugovorom nije drugačije utvrđeno.

Prava autora računarskoga programa. Autor računarskoga programa ima isključiva prava koja obuhvaćaju:

o reproduciranje sastavnih dijelova ili cijeloga računarskoga programa bilo kojim sredstvima i na bilo koji način, neovisno o tomu radi li se o privremenome ili trajnome reproduciranju; ukoliko učitavanje, prikazivanje, stavljanje u rad, prenošenje ili pohranjivanje programa zahtijeva njegovo reproduciranje za što se traži dozvola autora računarskoga programa,

o prevođenje, prilagodbu, obradu ili bilo koju drugu preradu računarskoga programa i reproduciranje rezultata tih prerada s tim da ostaju netaknuta prava osobe koja je preradila program,

o distribuiranje izvornika ili primjeraka računarskoga programa u bilo kojem obliku, uključujući njihovo davanje u najam.

Autor računarskoga programa može prenijeti svoja prava na treće osobe, na temelju ugovora.

Sadržajna ograničenja autorskih prava. Zakon uređuje koje radnje može izvršiti zakoniti korisnik računarskoga programa bez dozvole autora. Tako, može izvršiti reproduciranje sastavnih dijelova ili cijeloga računarskoga programa bilo kojim sredstvima i na bilo koji način, prevođenje, prilagodbu, obradu ili bilo koju drugu preradu računarskoga programa i reproduciranje rezultata tih prerada, uključujući otklanjanje grešaka ako je to potrebno radi uporabe računarskoga programa sukladno njegovoj namjeni. Ovlašteni korisnik računarskoga programa može bez dozvole autora reproducirati najviše jedan sigurnosni preslik programa ako je to potrebno radi njegove uporabe, promatrati, proučavati ili testirati funkcioniranje programa s ciljem otkrivanja ideja i načela koji čine temelj bilo kojeg elementa toga programa ako to čini prigodom njegova učitavanja, prikazivanja, rada, prenošenja ili pohranjivanja na koje je ovlašten. Ograničenje autorskih prava odnosi se i na zabranu davanja na poslugu računarskoga programa osim ako je ugovorom sa njihovim autorom drugačije uređeno.

Dekompiliranje. Dekompiliranje računarskoga programa je dopušteno ako su reproduciranje računarskoga koda i prevođenje njegova oblika nužni za dobivanje informacija potrebnih za postizanje interoperabilnosti neovisno stvorenoga programa sa drugim programima i pod uvjetima:

o ako te radnje poduzima osoba koja ima odobrenje za uporabu, ili druga osoba koja ima pravo rabiti primjerak programa, ili osoba koja je u njegovo ime ovlaštena to učiniti,

o ako informacije potrebne za postizanje interoperabilnosti prethodno nisu bile neposredno dostupne osobama koje imaju odobrenje za uporabu i

o ako su te radnje ograničene samo na one dijelove izvornoga programa koji su potrebni za postizanje interoperabilnosti.

U slučaju dekompiliranja računarskoga programa dobivene informacije ne smiju se rabiti za ciljeve različite od postizanja interoperabilnosti neovisno stvorenoga računarskoga programa, prenositi drugim osobama osim kad je to potrebno za postizanje interoperabilnosti neovisno stvorenoga programa i rabiti za razvoj, proizvodnju ili marketing drugoga programa bitno sličnoga u svome izričaju, ili za bilo koju drugu radnju kojom se nanosi povreda autorskoga prava.

Posebne mjere zaštite. Zakon uvodi posebnu dodatnu zaštitu računarskoga programa koja uzima u obzir današnju realnu situaciju na tržištu gdje se pojavljuje veliki broj tzv. piratskih preslika programa. Nositeljima prava računarskoga programa tako nije dostatno da mogu sprečavati samo njihovo nezakonito reproduciranje nego moraju imati i mogućnost spriječiti distribuciju takvih nezakonitih primjeraka, pa i njihovo posjedovanje u komercijalne svrhe. Povredom prava na računarskome programu smatra se bilo koja distribucija primjerka računarskoga programa za koji se zna, ili za koji se utemeljeno sumnja da povređuje autorsko pravo, kao i posjedovanje primjerka računarskoga programa u komercijalne svrhe za koji se zna, ili za koji se utemeljeno sumnja da povređuje autorsko pravo.

22. Što su audiovizualna djela?

Audiovizualna djela su kinematografski, televizijski, dokumentarni, crtani, reklamni i kratki glazbeni videofilmovi, te druga audiovizualna djela izražena slikama koje u slijedu daju dojam pokreta, sa zvukom ili bez zvuka, neovisno o vrsti nosača na kojem su fiksirana.

Pravo audiovizualne prilagodbe je isključivo pravo da se izvorno djelo preradi ili uključi u audiovizualno djelo. Zaključenjem ugovora o audiovizualnoj prilagodbi smatra se da je autor izvornoga djela prenio na filmskoga producenta pravo prerade i uključivanja izvornoga djela u audiovizualno djelo, svoja autorska imovinska prava na tome audiovizualnome djelu, njegovom prijevodu, njegovim audiovizualnim preradama i na fotografijama nastalim u svezi sa produkcijom audiovizualnoga djela ako se ugovorom drugačije ne odredi. Pretpostavke prijenosa kod audiovizualnoga djela određene su u korist filmskoga producenta, što odražava i normalnu situaciju na tome području u svakodnevnoj praksi. Opseg financijskih i organizacijskih ulaganja u filmskoj proizvodnji je takav da opravdava i traži da se omogući veća pravna sigurnost onoga koji poduzime te poslovne rizike. U ovome slučaju autor izvornoga djela zadržava isključivo pravo nove audiovizualne prilagodbe, ali tek nakon isteka deset godina od sklapanja ugovora, isključivo pravo daljnje prerade toga djela u bilo koji drugi umjetnički oblik i pravo na odgovarajuću naknadu od filmskoga producenta za svako davanje u najam primjerka audiovizualnoga prilagođenoga djela i ne može se odreći ovih prava.

Koautori audiovizualnoga djela su autor prilagodbe, glavni režiser, autor scenarija, autor dijaloga, glavni snimatelj (ravnatelj fotografije), skladatelj filmske glazbe, stvorene posebice za uporabu u tome djelu. Koautorom audiovizualnoga djela smatraju se i glavni crtač i glavni animator ako je crtež ili animacija bitan element toga djela.

Autori doprinosa audiovizualnome djelu. Skladatelj glazbe, glavni crtač i glavni animator, koji se ne smatraju koautorima audiovizualnoga djela, kao i scenograf, kostimograf, slikar maski i montažer imaju prava na svojim individualnim doprinosima audiovizualnome djelu.

Ugovor o filmskoj produkciji. Sadržaj i bitni elementi glede prijenosa prava koautora audiovizualnoga djela na filmskoga producenta uređuju se ugovorom o filmskoj produkciji, koji mora biti u pisanom obliku. Zaključenjem ugovora smatra se da su koautori isključivo i neograničeno prenijeli na filmskoga producenta sva svoja autorska imovinska prava na audiovizualnome djelu, njegovom prijevodu, njegovim audiovizualnim preradama i fotografijama nastalim u svezi sa produkcijom audiovizualnoga djela ako ugovorom nije drugačije određeno. U ovome slučaju koautori zadržavaju isključivo pravo daljnje prerade audiovizualnoga djela u drugi umjetnički oblik i pravo na pravičnu naknadu od filmskoga producenta za svako davanje u najam primjeraka audiovizualnoga djela, a autori doprinosa pravo da svoje doprinose audiovizualnome djelu odvojeno iskorištavaju ako se time ne zadire u prava filmskoga producenta. Prigodom prijenosa prava ugovorom filmski producent je obvezan, najmanje jednom godišnje, dostavljati koautorima izvješće o visini ostvarenih prihoda za svaki oblik dopuštene uporabe audiovizualnih djela.

Dovršeno djelo. Audiovizualno djelo je dovršeno kada je, sukladno ugovoru između glavnoga režisera i filmskoga producenta, izrađen prvi standardni primjerak djela. Zabranjeno je uništenje matrice prvoga standardnoga primjerka audiovizualnoga djela. Ako neki od koautora ili autora doprinosa odbiju nastaviti surađivati na stvaranju audiovizualnoga djela, ili ako zbog više sile nisu u mogućnosti nastaviti tu suradnju, ne mogu se protiviti da se doprinos koji su već dali rabi za dovršenje toga djela. Takav autor ima odgovarajuća autorska prava na već učinjenome doprinosu audiovizualnome djelu.

Raskid ugovora. Filmski producent je dužan dovršiti audiovizualno djelo u roku od pet godina od dana sklapanja ugovora o produkciji, odnosno dovršeno audiovizualno djelo početi iskorištavati u roku od dvije godine od dana njegova dovršenja. U slučaju da filmski producent ne ispuni svoje obveze, koautori mogu tražiti raskid ugovora ako nije ugovoren neki drugi rok.

23. Što su srodna prava?

Srodna prava su prava izvođača, prava proizvođača fonograma, prava filmskih producenata, prava organizacija za radiodifuziju, prava nakladnika i prava proizvođača baza podataka.

a. Izvođači

Izvođačima se smatraju: glumci, pjevači, glazbenici, plesači i druge osobe koje glumom, pjevanjem, sviranjem, pokretima, recitiranjem ili interpretiranjem na drugi način izvode autorska ili folklorna djela, režiseri kazališnih predstava, dirigenti orkestra, vođe pjevačkih zborova, te varijetetski i cirkusni umjetnici.

Koja su moralna prava izvođača? Moralna prava izvođača ograničena su na pravo priznanja (naznaku imena izvođača), odnosno pravo da odluči hoće li njegovo ime ili druga oznaka identiteta biti naznačeni pri uporabi njegove izvedbe. Izvođač ima pravo suprotstaviti se svakome mijenjanju ili uporabi njegove izvedbe ako bi se time vrijeđali njegova čast i ugled.

Koja su imovinska prava izvođača? Imovinska prava izvođača obuhvaćaju pravo snimanja njihove žive izvedbe, pravo izravnoga ili neizravnoga reproduciranja snimka njihove izvedbe na bilo koji način i u bilo kojem obliku, prenošenja javnosti njihove žive izvedbe, radiodifuznoga emitiranja njihove žive izvedbe (osim reemitiranja) od organizacije ili uz dozvolu organizacije koja vrši emitiranje, pravo činjenja dostupnim javnosti snimki njihove izvedbe, distribuiranja primjeraka snimke njihove izvedbe i davanja u najam primjeraka snimke njihove izvedbe.

Naknada. Polazeći od činjenice da se i izvođačima nanosi šteta zbog današnjeg ogromnoga reproduciranja za privatnu uporabu, koje umanjuje prodaju komercijalnih snimki (fonograma i videograma), zakon priznaje i izvođačima pravo na naknadu za privatnu i drugu vlastitu uporabu i pravo na naknadu za javno priopćavanje i davanje u najam snimke izvedbe.

Prijenos prava na filmskoga producenta. U slučaju zaključenja ugovora o filmskoj produkciji postoji zakonska pretpostavka da je izvođač isključivo i neograničeno prenio sva svoja izvođačka imovinska prava na filmskoga producenta ako se ugovorom drugačije ne odredi. Za svako od imovinskih prava koja se ugovorom prenesu izvođač ima pravo na odgovarajuću naknadu od filmskoga producenta i ne može se odreći ovoga prava.

Izvedba ostvarena u radnome odnosu. Kada izvođač - uposlenik stvori određeno djelo u izvršavanju radnih obveza ili prema uputama poslodavca, pretpostavka je da su sva imovinska prava isključivo prenesena na poslodavca za razdoblje od pet godina od dana završetka takvoga djela ako ugovorom ili drugim aktom nije drugačije određeno.

Trajanje prava. Prava izvođača traju 50 godina od dana izvedbe.

b. Proizvođači fonograma

Proizvođači fonograma su fizičke ili pravne osobe koje poduzimaju inicijativu i snose odgovornost za prvo snimanje/fiksiranje zvukova jedne izvedbe ili onoga što predstavlja zvukove.

Koja su prava proizvođača fonograma? Proizvođač fonograma ima isključivo pravo izravnoga ili neizravnoga reproduciranja svojih fonograma na bilo koji način i u bilo kojem obliku, distribuiranja svojih fonograma, davanja u najam svojih fonograma i činjenja dostupnim javnosti svojih fonograma.

Naknada. Zakon uvodi pravo na naknadu za priopćavanje javnosti i određuje podjelu te naknade na jednakopravne dijelove između proizvođača fonograma i izvođača osim ako oni sami ne ugovore drugačije. Dalje, za svako reproduciranje fonograma za privatnu ili drugu vlastitu uporabu proizvođač fonograma ima pravo na odgovarajuću naknadu.

Trajanje prava. Prava proizvođača fonograma traju 50 godina od dana prvoga fiksiranja.

c. Filmski producent i njegova prava

Filmski producent (proizvođač videograma) je fizička ili pravna osoba koja u svoje ime daje inicijativu, prikuplja financijska sredstva, organizira, rukovodi i preuzima odgovornost za fiksiranje audiovizualnoga djela ili slijeda pomičnih slika praćenih zvukom ili bez zvuka (videogram).

Koja su prava filmskoga producenta? Filmski producent ima isključivo pravo: reproduciranja svojih videograma, distribuiranja, davanja u najam, javnoga prikazivanja i činjenja dostupnim javnosti svojih videograma.

Naknada. Filmski producent ima pravo na odgovarajuću naknadu za zvučno i vizualno reproduciranje svojih videograma za privatnu ili drugu vlastitu uporabu.

Trajanje prava. Prava filmskoga producenta traju 50 godina od dana prvoga fiksiranja videograma.

d. Organizacija za radiodifuziju

Organizacija za radiodifuziju je pravna osoba koja poduzima inicijativu i snosi odgovornost za proizvodnju emisije. Organizacijama za radiodifuziju se ne smatraju kabelski operateri obzirom na to da oni samo retransmitiraju radiodifuzno emitiranje djela.

Prava organizacija za radiodifuziju. Organizacija za radiodifuziju ima isključivo pravo reemitiranja svojih emisija bežično ili putem žica, pravo sekundarne uporabe svojih emisija ako se to radi uz naplatu ulaznica, pravo snimanja svojih emisija, reproduciranja snimki svojih emisija, distribuiranja snimki svojih emisija i pravo činjenja dostupnim javnosti svojih emisija.

Trajanje prava. Prava organizacije za radiodifuziju traju 50 godina od dana prvoga emitiranja.

e. Prava nakladnika

Prava nakladnika su nova kategorija srodnih prava. Zakonom je uvedeno pravo nakladnika na naknadu za reproduciranje njihovih izdanja do kojega dolazi u okviru privatne ili druge vlastite uporabe koja traje 50 godina od zakonitoga izdanja djela. Uvedeno je novo pravo nakladnika na još neizdana slobodna djela, koje traje 25 godina od prvoga zakonitoga izdanja djela, ili prvoga zakonitoga priopćavanja javnosti.

f. Baze podataka i proizvođači baza podataka

Baze podataka su, također, nova kategorija srodnih prava. „Baza podataka" jeste zbirka samostalnih djela, podataka ili druge građe u bilo kojem obliku koja je sustavno ili metodično uređena i pojedinačno pristupačna putem elektroničkih ili drugih sredstava i kod koje su pribavljanje, verifikacija ili predstavljanje njezina sadržaja tražili kvalitativno ili kvantitativno znatno ulaganje ljudskih, tehničkih ili financijskih sredstava. Proizvođač baze podataka je pravna ili fizička osoba koja poduzima inicijativu i preuzima rizik ulaganja sredstava u njezinu izradu. Zakonom je definirana tzv. sui generis baza podataka, čiju je zaštitu u europski pravni poredak uvela Direktiva Europskoga povjerenstva o zaštiti baza podataka. Ovdje se ne radi o bazama koje se mogu štititi kao autorska djela (zbirke djela), nego je isključivi kriterij zaštite činjenica da je uređivanje (izrada) baze iziskivalo velika ulaganja sredstava, vremena i truda njezina proizvođača.

Opseg zaštite. Zaštita baze podataka obuhvaća: cjelokupan sadržaj baze podataka, svaki kvalitativno ili kvantitativno znatan dio sadržaja baze podataka, kvalitativno ili kvantitativno neznatne dijelove sadržaja baze podataka ako se ti dijelovi rabe ponavljano i sustavno, pa je to oprečno redovitoj uporabi baze podataka ili u nerazumnoj mjeri nanosi štetu zakonitim interesima njezina proizvođača. Zaštita se ne odnosi na računarske programe koji su korišteni za izradu baze podataka, ili za rad sa bazama podataka koje su dostupne elektroničkim putem.

Prava proizvođača baze podataka. Proizvođač baze podataka ima isključivo pravo: reproduciranja svoje baze podataka, distribuiranja primjeraka svoje baze podataka, davanja u najam primjeraka svoje baze podataka, činjenja dostupnim javnosti svoje baze podataka i drugog oblika priopćavanja javnosti svoje baze podataka.

Prava i obveze ovlaštenih korisnika. Ovlašteni korisnik objavljene baze podataka ili njezina primjerka može se slobodno koristiti kvalitativno ili kvantitativno neznatnim dijelovima njezina sadržaja u bilo koju svrhu. Ovlašteni korisnik objavljene baze podataka ne smije obavljati radnje koje su oprečne uobičajenoj uporabi te baze, ili koje u nerazumnoj mjeri nanose štetu zakonitim interesima njezina proizvođača. Ovlašteni korisnik objavljene baze podataka ne smije nanijeti štetu autorskome ili srodnim pravima glede dijela ili predmeta zaštite koji su sadržani u bazi podataka.

Ograničenja prava proizvođača baze podataka. Ovlašteni korisnik objavljene baze podataka može se slobodno koristiti znatnim dijelovima njezina sadržaja u slučaju: privatne ili druge vlastite uporabe baze podataka koja nije elektronička i za potrebe nastave. Uporaba baze podataka je slobodna u provedbi zadaća javne sigurnosti i u zvaničnim postupcima.

Trajanje prava. Prava proizvođača baze podataka traju 15 godina od završetka njezine izrade.

24. Kako se ostvaruju autorska i srodna prava?

Autor ima pravo odlučiti kako i na koji način će ostvarivati svoja imovinska i moralna prava. Tako, autor može svoja prava ostvarivati sâm, za svako pojedinačno autorsko djelo ili posredstvom zastupnika (individualno ostvarivanje prava). Na temelju odgovarajuće ovlasti zastupnik ostvaruje prava autora u pravnim poslovima sa korisnicima i naručiteljima njihovih djela, naplaćuje autorske naknade i zastupa autora u sudbenim ili drugim zvaničnim postupcima radi zaštite njegovih autorskih prava.

Druga mogućnost autora je da svoja prava ostvaruje u sustavu kolektivnoga ostvarivanja prava putem posebne organizacije utemeljene sukladno Zakonu o kolektivnome ostvarivanju autorskoga i srodnih prava.

25. Zaštita autorskoga i srodnih prava

Bernska konvencija predviđa da, neovisno o imovinskim pravima i čak poslije prijenosa ovih prava, autor zadržava pravo na priznanje da je on tvorac djela i pravo da se protivi svakome iskrivljavanju, sakaćenju ili drugoj izmjeni djela ili svakoj drugoj povredi toga djela, što bi išlo na štetu njegove časti ili njegova ugleda. Generalni zahtjevi za osiguranje odgovarajuće zaštite autora sadržani su i u Sporazumu TRIPS, prema kojem se obvezuju države članice da osiguraju postupke za ostvarivanje prava kako bi se omogućile učinkovite mjere protiv bilo koje povrede prava intelektualnoga vlasništva, uključujući učinkovita pravna sredstva za sprečavanje povreda, kao i takva pravna sredstva koja će predstavljati čimbenik odvraćanja od budućih povreda. Postupci za ostvarivanje prava moraju biti pošteni i nepristrani. Neće biti nepotrebno složeni ili skupi, ili povlačiti za sobom nerazumna vremenska ograničenja ili nepotrebna odugovlačenja. Meritorne odluke u pravnim slučajevima bit će po mogućnosti sačinjene u pisanome obliku i obrazložene. Moraju biti dostupne barem strankama u postupku bez nepotrebnoga odugovlačenja. Odluke o meritumu spora temeljit će se samo na dokazima glede kojih je strankama pružena mogućnost za izjašnjavanje. Zahtjevi u svezi sa osiguranjem zaštite autora sadržani su i u Direktivi Europskoga povjerenstva o ostvarivanju prava, Ugovoru WIPO-a o autorskome pravu i Ugovoru WIPO-a o izvedbama i fonogramima.

Razina pravne zaštite u BiH podignuta je na visinu koju zahtijeva europski pravni poredak. Zakon predviđa dvostruku pravnu zaštitu za autore i nositelje autorskoga i srodnih prava - građanskopravnu i kaznenopravnu (koja obuhvaća prekršaje). Kaznenopravna zaštita autorskoga i srodnih prava uključena je u Kazneni zakonik BiH.

Povredom isključivih prava autora smatraju se proizvodnja, uvoz, distribucija, prodaja, davanje u najam, oglašavanje za prodaju, ili davanje u najam ili posjedovanje za komercijalne svrhe tehnologije, uređaja, proizvoda, sastavnih dijelova ili računarskih programa, ili pružanje uslugа kojima:

o se predstavljaju, oglašavaju ili se njima trguje radi omogućavanja zaobilaženja efektivnih tehničkih mjera, ili

o koje imaju samo ograničen komercijalni značaj ili upotrebljivost za druge svrhe osim za zaobilaženje efektivnih tehničkih mjera, ili

o su prvenstveno zamišljeni, proizvedeni, izrađeni, sastavljeni, prilagođeni ili učinjeni radi zaobilaženja efektivnih tehničkih mjera.

„Tehničke mjere" označavaju svaku tehnologiju, uređaj, sredstvo, proizvod, sastavni dio ili računarski program koji su u normalnome tijeku svoje primjene namijenjeni da sprečavaju ili ograničavaju radnje koje nositelj prava nije dopustio. Te mjere smatraju se „efektivnim" kada nositelji prava uporabe svojih autorskih djela ili predmeta srodnih prava ograničavaju putem kontrole pristupa ili putem zaštitnoga postupka kao što su enkripcija, deformacija ili druga transformacija autorskoga djela ili predmeta srodnih prava, ili putem mehanizma za kontrolu umnožavanja kojima se postiže cilj zaštite.

26. Sudbena zaštita

U slučaju povrede autorskoga prava nositelj autorskoga ili srodnoga prava može podnijeti tužbu mjerodavnom sudu za ostvarivanje svojih prava. Osim zaštite imovinskih prava, nositelji autorskoga prava mogu tužbom tražiti i naknadu štete od njihova povreditelja, prema općim pravilima o naknadi štete. Jednaku zaštitu mogu tražiti i osobe kojima prijeti stvarna opasnost da će njihova prava iz zakona biti povrijeđena. Nositelj prava može tužbom kod mjerodavnoga suda zahtijevati:

o utvrđenje učinjene povrede,

o zabranu daljnjega vršenja učinjene povrede i budućih sličnih povreda prestankom ili uzdržavanjem od radnji koje to pravo vrijeđaju,

o uklanjanje stanja nastaloga povredom prava,

o povlačenje predmeta povrede iz gospodarskih tijekova uz uvažavanje interesa trećih savjesnih osoba,

o potpuno uklanjanje predmeta povrede iz gospodarstvenih tijekova,

o uništenje predmeta povrede,

o uništenje sredstava koja su isključivo ili u pretežitoj mjeri namijenjena ili se upotrebljavaju za činjenje povreda i koja su vlasništvo povreditelja,

o prepuštanje predmeta povrede nositelju prava uz plaćanje troškova proizvodnje,

o objavu presude.

Naknada štete. Tužba za naknadu štete može se podignuti za sve povrede prava iz zakona prema općim pravilima o naknadi štete i odgovornosti za štetu.

Penal. Zakon uređuje obvezu plaćanja penala do trostrukoga iznosa ugovorene naknade (a ako nije ugovorena, od odgovarajuće uobičajene naknade), što bi trebalo djelovati dostatno destimulativno na potencijalne povreditelje, odnosno odvraćati ih od budućih povreda prava i tako služiti kao generalna prevencija.

Nematerijalna šteta. Neovisno o naknadi imovinske štete, kao i u slučaju da takve štete nema, dvije kategorije nositelja prava (autora i izvođača) mogu tražiti i naknadu za nematerijalnu štetu za pretrpljene duševne bolove zbog povrede moralnih prava i njihovu osobnu pogođenost prouzročenu povredom moralnih prava.

Privremene mjere. Privremene mjere predstavljaju jedan od najefikasnijih načina nositelja prava u borbi protiv povreditelja njihovih prava. Predlagatelj može zahtijevati od suda određivanje privremene mjere ako učini vjerojatnim da je on nositelj prava iz zakona, da je njegovo pravo povrijeđeno, ili da prijeti stvarna opasnost od povrede. U zahtjevu za određivanje privremene mjere nositelj prava mora učiniti vjerojatnim i jednu od pretpostavki:

- opasnost da će ostvarivanje zahtjeva biti onemogućeno ili znatno otežano,

- da je privremena mjera potrebna u svrhu sprečavanja nastanka štete koju će kasnije teško biti popraviti, ili

- da pretpostavljeni povreditelj, donošenjem privremene mjere koja bi se kasnije u postupku pokazala kao neopravdana, ne bi pretrpio veće negativne posljedice od onih koje bi bez donošenja takve privremene mjere pretrpio nositelj prava.

Nositelj prava može predložiti određivanje privremene mjere bez prethodne obavijesti i saslušanja protivne strane. U tome slučaju dužan je učiniti vjerojatnim i činjenicu da bilo kakvo odgađanje donošenja privremene mjere može prouzročiti nositelju prava nastanak štete koju bi bilo teško popraviti.

U postupku određivanja privremene mjere sud može odrediti za osiguranje zahtjeva bilo koju privremenu mjeru kojom se može postići svrha osiguranja, a osobito:

- da se pretpostavljenome povreditelju zabrane radnje kojima se povređuje pravo iz ovoga zakona,

- da se oduzmu, uklone iz prometa i pohrane predmeti povrede i sredstva povrede koji su isključivo ili u pretežitoj mjeri namijenjeni, odnosno koji se upotrebljavaju za činjenje povreda.

Prigodom donošenja privremene mjere prije podnošenja tužbe sud određuje predlagatelju i rok za podnošenje tužbe. Rok ne može biti dulji od 20 radnih dana, odnosno 31 kalendarskoga dana od dana dostave rješenja predlagatelju, ovisno o tomu koji rok istječe kasnije. Sud mora odlučiti o prigovoru protiv rješenja o privremenoj mjeri u roku od 30 dana od dana podnošenja odgovora na prigovor, odnosno od isteka roka za podnošenje odgovora.

Osiguranje dokaza. U postupku po zahtjevu za određivanje privremene mjere sud može donijeti rješenje o osiguranju dokaza ako predlagatelj učini vjerojatnim činjenice:

- da je nositelj prava,

- da je njegovo pravo povrijeđeno, ili da prijeti stvarna opasnost od povrede,

- da će dokazi o toj povredi biti uništeni, ili kasnije neće moći biti izvedeni.

Rješenje o osiguranju dokaza može se donijeti u postupku bez prethodne obavijesti i saslušanja protivne strane (inaudita altera parte) ako predlagatelj učini vjerojatnim i postojanje opasnosti da će dokazi o povredi, zbog radnji protivnika, biti uništeni, ili se kasnije neće moći izvesti. U svrhu osiguranja dokaza, sud može odrediti da se izvede bilo koji dokaz, a osobito:

o očevid prostorija, poslovne dokumentacije, inventara, baza podataka, računarskih memorijskih jedinica ili drugih stvari,

o oduzimanje uzoraka predmeta povrede,

o pregled i predaju dokumenata,

o određivanje i saslušanje vještaka,

o saslušanje svjedoka.

Postupak osiguranja dokaza je žuran. Sud mora u postupku osiguranja dokaza osigurati zaštitu povjerljivih podataka stranaka i voditi brigu o tomu da se sudbeni postupak ne zlouporabljava isključivo s namjerom pribavljanja povjerljivih podataka protivne strane. Ako se nakon donošenja rješenja utvrdi da je prijedlog za osiguranje dokaza bio neopravdan, ili ako nositelj prava taj prijedlog ne opravda, protivna strana ima pravo tražiti:

o vraćanje oduzetih predmeta,

o zabranu uporabe pribavljenih informacija,

o naknadu štete.

Pravo na informaciju. U tijeku parnice sud može naložiti povreditelju prava da dostavi podatke o izvoru i distribucijskim kanalima robe ili usluga kojima je povrijeđeno pravo. Ovi podaci mogu obuhvaćati:

o ime, adresu, odnosno tvrtku i sjedište proizvođača, izrađivača, distributera, dobavljača i drugih prethodnih posjednika robe, odnosno davatelja usluga, kao i namjeravanih prodavaca na veliko i malo,

o podatke o količinama proizvedene, izrađene, isporučene, primljene ili naručene robe ili usluga, kao i o cijenama ostvarenim za odnosnu robu i usluge.

Izvedba dokaza. Kada sud odluči da će provesti predloženi dokaz koji se nalazi kod protivne strane, ta strana dužna je predati dokazna sredstva kojima raspolaže. Dokazna sredstva odnose se i na bankovnu, financijsku i poslovnu dokumentaciju koja je pod kontrolom protivne strane ako se radi o povredi koja dostiže opseg komercijalne djelatnosti.

27. Mjere za osiguranje zaštite prava

Deponiranje i evidencija autorskih djela. Kao mjeru za osiguranje zaštite prava zakon predviđa deponiranje izvornika ili primjeraka autorskih djela ili predmeta srodnih prava u knjigu evidencije koja se vodi u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH. Ovakvo rješenje rezultat je uvažavanja želje velikoga broja autora i nositelja prava koji u svakodnevnoj praksi traže mogućnost da pohrane svoja djela na neki institucionalan način i time osiguraju dokaze o svome stvaralaštvu. Deponiranjem djela ne zadire se u načelo neformalnosti zaštite i ono nema konstitutivan karakter. Deponiranje djela je omogućeno isključivo u svrhu očuvanja dokaza ili zbog drugih razloga. Zakonom je utvrđena oboriva pretpostavka da prava na djelima i predmetima srodnih prava koja su upisana u knjigu evidencije autorskih djela postoje i pripadaju osobi koja je u evidenciji naznačena kao njihov nositelj dok se protivno ne dokaže u sudbenom ili drugome postupku. Uvjeti za deponiranje autorskih djela i predmeta srodnih prava uređeni su Pravilnikom o načinu i obliku deponiranja autorskih djela i predmeta srodnih prava i o njihovome upisu u knjigu evidencije.

Znaci o zadržanim isključivim pravima. Zakonom su uređene i formalnosti koje nemaju konstitutivan karakter. Radi se oznakama © (ispred imena ili tvrtke i godine objave) koje nositelj autorskoga prava može staviti na izvornik ili primjerke svoga djela i znaku (P) (ispred imena ili tvrtke i godine prvoga izdanja) koji nositelj isključivih prava na fonogramima može staviti na izvorniku ili primjercima svoga izdanoga fonograma.

a. Carinske mjere

Sprazumom TRIPS-a predviđene su posebne pretpostavke u svezi sa pograničnim mjerama, koje će omogućiti nositelju prava, koji ima valjane razloge za dvojbu da će doći do uvoza neovlašteno umnoženih primjeraka djela zaštićenoga autorskim pravom, da podnese pismeni zahtjev nadležnome tijelu, bilo upravnome ili sudbenome, da carinske vlasti zaustave puštanje takve robe u slobodni opticaj. Carinske vlasti mogu odrediti odgovarajuće postupke i u svezi sa zaustavljanjem puštanja robe glede koje su povrijeđena prava a koja je namijenjena izvozu s njezinog teritorija.

Postupanje carinskoga tijela. Zakon uređuje da carinska tijela u vršenju nadzora nad uvozom ili izvozom robe mogu postupati na dva načina, po zahtjevu nositelja isključivih prava ili ex officio i po zvaničnoj dužnosti. Carinski postupak u svezi sa robom kojom se povređuju autorska i srodna prava je žuran.

Zahtjev nositelja prava. Pokretanje postupka za donošenje odluke nadležnoga carinskoga tijela dopušteno je u slučaju kada nositelj isključivih prava očekuje da će vjerojatno doći do pokušaja prijelaza piratske robe preko granice (uvoz ili izvoz). U tome slučaju može podnijeti zahtjev za zaštitu svojih prava putem određivanja carinskih mjera privremenoga zadržavanja robe od daljnjeg puštanja u promet. Zahtjev za zaštitu prava treba sadržavati:

o podatke o podnositelju zahtjeva i o nositelju isključivoga prava ako se ne radi o istoj osobi,

o detaljan opis robe koji omogućava carinskoj ispostavi da je identificira,

o dokaze o tomu da je podnositelj zahtjeva, odnosno njegov ovlaštenik, nositelj isključivoga prava u svezi sa tom robom,

o dokaze o tomu da je isključivo pravo vjerojatno povrijeđeno,

o druge podatke važne za odlučivanje o zahtjevu kojim raspolaže podnositelj, kao što su podaci o lokaciji robe i njezinoj destinaciji, očekivani nadnevak dolaska ili odlaska pošiljke, podaci o sredstvu transporta, o uvozniku, izvozniku, primatelju i sl.,

o vremensko razdoblje u kojem će carinske ispostave postupati prema zahtjevu i koje ne može biti dulje od dvije godine od dana podnošenja zahtjeva.

U postupku po zahtjevu nositelja carinsko tijelo može prije donošenja odluke kojom se udovoljava zahtjevu tražiti od nositelja prava da položi osiguranje za troškove skladištenja i prijevoza robe, kao i za naknadu štete koja bi mogla nastati carinskom tijelu u svezi sa robom.

Postupak nakon privremenoga zadržavanja robe. Kada carinska ispostava pri provedbi carinskoga postupka nađe robu koja odgovara opisu robe iz odluke carinskoga tijela, ona tu robu privremeno zadržava od daljnjega puštanja u promet. Odluka o privremenome zadržavanju robe uručuje se njezinu uvozniku i istodobno izrekom nalaže da se vlasnik robe, odnosno osoba koja je ovlaštena za raspolaganje robom, u roku od deset radnih dana od dana privremenoga zadržavanja, može izjasniti o tomu radi li se o krivotvorenoj robi, odnosno drugoj povredi prava. Ovakvo rješenje nalaže potencijalnome povreditelju da žurno poduzme određene aktivnosti kako bi spriječio zadržavanje robe na granici. Ako vlasnik robe, ipak, zna, ili ima dostatno razloga da vjeruje da se ne radi o krivotvorenoj robi, on će svojom pismenom izjavom u tome smislu preokrenuti prijašnju situaciju i natjerati nositelja prava da poduzme propisane aktivnosti (tužbu) ako hoće da se roba dalje zadržava. Za vrijeme privremenoga zadržavanja robe nositelj prava, ili osoba koju on ovlasti, može izvršiti pregled i kontrolu robe i prateće dokumentacije u opsegu koji je potreban za utvrđivanje njegovih zahtjeva i za ostvarivanje sudbene zaštite njegovih prava uz osiguranje zaštite povjerljivih podataka. Pravo da izvrši pregled i kontrolu robe ima i njezin uvoznik. U slučaju da nositelj prava ne podnese tužbu, privremeno zadržana roba se pušta u promet. U protivnome, ukoliko nositelj prava pokrene sudbeni postupak, carinska ispostava donosi odluku o ovrsi robe do donošenja pravomoćne sudbene odluke.

Postupak po zvaničnoj dužnosti. Zakonom se nalaže carinskim ispostavama da pri provedbi carinskoga postupka same obrate pozornost na očigledno sumnjivu robu. U slučaju postojanja opravdane sumnje da se radi o robi kojom su povrijeđena autorska prava i predmeti srodnih prava, takva roba će se privremeno zadržati od puštanja u promet i o tomu obavijestiti carinsko tijelo. Carinsko tijelo dužno je o tomu izvijestiti nositelja prava i dati mu mogućnost da pokrene postupak za zaštitu svojih prava. Od toga momenta pa dalje postupak je isti kao da je nositelj prava podnio zahtjev za zaštitu svojih prava.

Primjena drugih carinskih propisa. Na carinske postupke u svezi sa robom kojom se povređuju autorsko i srodna prava primjenjuju se, na odgovarajući način, i ostali važeći carinski propisi. Propise o postupanju carinskih tijela donosi Vijeće ministara BiH.

b. Prekršajna zaštita

Zakon predviđa prekršaje za povrede svih autorskih imovinskih prava, a kod srodnih prava samo za povrede materijalnih načina uporabe (reproduciranje, distribuiranje, davanje u najam). Zakonski temelj povrede predstavlja činjenica da je učinitelj koristio tuđe djelo, a da nije pribavio odgovarajuće pravo od autora ili nositelja srodnoga prava. Novčane kazne za radnje prekršaja propisane su sukladno Zakonu o prekršajima („Službeni glasnik BiH" broj 41/07) u rasponu od 1.000,00 KM do 200.000,00 KM za pravnu osobu, odnosno od 1.000,00 KM do 20.000,00 KM za fizičku osobu. Zakon predviđa mogućnost da se izrekne zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti ako je učinitelj prekršaja pravna osoba ili poduzetnik. Ako je takav učinitelj u povratu, pod kojim se podrazumijeva specijalni povrat, obvezno je izricanje zaštitne mjere zabrane obavljanja djelatnosti ili dijelova djelatnosti kojima se povređuju autorsko i srodna prava u trajanju od najmanje jedne godine.

Inspekcijski nadzor. Kontrolu u svezi sa prekršajima kojima se povređuju autorska i srodna prava vrše, u prvom stupnju, inspekcije u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Distriktu Brčko mjerodavne za nadzor propisa iz područja prometa robe i usluga (tržišta), a u drugom stupnju ministarstva u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Distriktu Brčko mjerodavna za područje prometa robe i usluga (tržišta). U provedbi inspekcijskoga nadzora nadležni tržni inspektor ovlašten je, pored općih ovlasti koje ima, naložiti mjere trajnoga ili privremenoga oduzimanja robe namijenjene prometu, njezino uništenje, privremenu ili trajnu zabranu proizvodnje ili prometa robe ili usluge, zabranu rada i obavljanja djelatnosti u određenome vremenskome razdoblju, ovisno o izvršenoj radnji kojom se povređuje ili se utemeljeno povređuje imovinsko pravo autora.